ZAGREB – Ni gotovo dvije tisuće godina postojanja nisu bile dovoljne Crkvi da iz svoga tijela odstrani zlo klerikalizma. O klerikalizmu kao zlu koje je postojalo u vrijeme Isusa, a postoji i danas, govorio je papa Franjo na propovijedi na misi u kapeli Gostinjca svete Marte u utorak ujutro. Franjo je klerikalizam osudio kao tiraniju prema narodu vjernom bogu. Duh klerikalizma je zlo i to je zlo i danas prisutno u Crkvi, a njegova je žrtva odbačeni i ugnjeteni narod, poručio je papa prisutnim kardinalima iz Kardinalskog vijeća za reformu rimske kurije. Njih, ali i druge crkvene pastire, papa je pozvao da ne budu »intelektualci religije« čiji je moral udaljen od Božje objave. Podsjetio je na velike svećenike iz Isusova doba, Anu i Kajfu koji su osudili Isusa, a koji su imali i zakonske, i vjerske, i moralne ovlasti.

Zlo i deformacija

Papa nije prvi put klerikalizam osudio u utorak. Jasno je o njemu kao o zlu govorio i koncem travnja ove godine. Tada je izjavio da svećenstvo treba služiti laicima, a ne koristiti ih, a klerikalizam je nazvao jednom od najvećih deformacija koje pogađa Crkvu u Latinskoj Americi. Svoja je razmišljanja o klerikalizmu tada iznio u pismu koje je poslao kardinalu Marcu Ouelletu, predsjedniku Pontifikalne komisije za Latinsku Ameriku.

Klerikalizam se obično definira kao nastojanje da kler ili Crkva ima važnu, pa i vodeću ulogu, u javnom životu, ali i politici neke zemlje. Nastaje u drugoj polovici 19. stoljeća u vrijeme razvoja laičkog i liberalnog društva, dakle u vrijeme kada Crkva gubi dotadašnju, često vodeću ulogu u društvu. Hrvatska je politika bila dominantno izrazito antiklerikalna, bez obzira na svjetonazor i ideologijsku pripadnost vodećih hrvatskih političara. Ante Starčević je bio izraziti antiklerikalac, Stjepan Radić je bio predani vjernik i izraziti antiklerikalac. O antiklerikalizmu Tita ne treba previše govoriti, a iako mu je podrška Katoličke crkve bila draga, antiklerikalac je bio i Franjo Tuđman.

Sociolog religije i bivši hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici Ivica Maštruko ne vidi klerikalističke tendencije u Hrvatskoj, ali vidi »agresivno ponašanje klera u političkom i društvenom životu i Crkve kao institucije«.

Agresivan angažman

– Nema klerikalizma u klasičnom smislu riječi, ali agresivnog društvenog angažiranja Crkve da, i tu mislim na svećenike i posebno višu crkvenu hijerarhiju, odnosno biskupe – kazao je Maštruko i dodao da bi tu pojavu nazvao klerikalnim pritiskom, a ne klerikalizacijom i u taj kontekst smješta i Papinu poruku.

Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta »Ivo Pilar« ustvrdio je da u Hrvatskoj jača katolički laicizam, odnosno udruge koje promoviraju vrijednosti koje Katolička crkva nije uspjela jasno iskazati u prostoru i vremenu. To je svojedobno bilo pitanje radnog vremena, pa pitanje definicije braka, a sada je to sve više pitanje pobačaja, navodi Markešić.

– To ne rade klerici, nego angažirani katolici koji nastupaju u ime fundamentalnih ideja kako bi ih nametnuli cijelom društvu – kazao je Markešić i dodao da »nauk Katoličke crkve koji nije moguće provesti s oltara, oni provode koristeći se svim blagodatima demokratskog društva«. Markešić je zaključio da se u Hrvatskoj ne zbiva proces klerikalizacije, nego laičke katolizacije društva.