Ovrat

Najviše prigovora na Dobrovićev plan gospodarenja otpadom ima - donedavna pomoćnica ministra

Bojana Mrvoš Pavić

Umjesto ukidanja, u novom planu predviđa se više novca za centre poput Marišćine / snimio I. TOMIĆ

Umjesto ukidanja, u novom planu predviđa se više novca za centre poput Marišćine / snimio I. TOMIĆ

U novom planu više se ne spominje smanjenje kapaciteta, već se navodi kako ih treba prilagoditi EU-a i nacionalnim ciljevima, ističe donedavna Dobrovićeva pomoćnica Lidija Runko Luttenberger



U petak će biti zaključena javna rasprava o novom, izmijenjenom prijedlogu Plana gospodarenja otpadom Hrvatske za razdoblje 2016. – 2022. godine ministra zaštite okoliša i energetike Slavena Dobrovića. Velika većina komentara na Dobrovićev plan pristigla unatrag mjesec dana, otkad javna rasprava traje, došla je, što je zanimljivo, od njegove donedavne pomoćnice Lidije Runko Luttenberger, koja je s te dužnosti na osobni zahtjev razriješena sredinom listopada. Koji su bili razlozi njenog odlaska, nije poznato, no iz javne rasprave proizlazi da je bivša pomoćnica itekako nezadovoljna Dobrovićevim novim namjerama. Upozorava na činjenicu da se novim Planom ponovo velik značaj, ali i daleko više novaca, daje postrojenjima za obradu otpada (MBO) u centrima za gospodarenje otpadom (CGO), čije je kapacitete Dobrović prvotno imao namjeru značajno rezati, dajući prednost novim reciklažnim dvorištima, malim sortirnicama i kompostanama.


Više za postrojenja


Kako je, upozorava Runko Luttenberger, stajalo u prošlom Dobrovićevom prijedlogu Plana, »radi postizanja ciljeva recikliranja komunalnog otpada, i radi značajne izmjene okolnosti na tržištu, u odnosu na 2007. godinu, kad su CGO-ovi planirani, potrebno je prilagoditi pojedine projekte uspostave CGO-a na način da se ukupni kapacitet za obradu miješanog komunalnog otpada, odnosno otpada koji nastaje obradom miješanog komunalnog otpada svih CGO-a, izuzevši Kaštijun, Marišćinu, Biljane Donje i Bikarac, čini najviše 25 posto količine miješanog komunalnog otpada koji nastaje godišnje na području Hrvatske«. Sad se, u novom planu, više ne spominje smanjenje kapaciteta, već navodi kako ih treba prilagoditi EU i nacionalnim ciljevima. U novom planu, napominje Luttenberger, stoji nejasna rečenica koja kaže kako »koncept sustava CGO-a, uključujući i MBO tehnologiju, pridonosi postizanju ciljeva u vezi s odlaganjem otpada, postojeći koncept sustava CGO-a nije zadovoljavajući i dovoljan za postizanje ciljeva recikliranja komunalnog otpada«. Nakon prvotnog Dobrovićevog plana, kojim je značajno želio smanjiti kapacitete MBO postrojenja, na noge su se digle županije u kojima se ostali centri trebaju graditi, odnosno njihovi investitori. U novom planu, znakovito je, odjednom značajno raste svota namijenjena tim postrojenjima, pa se procjenjuje da će za njih trebati 2,5 milijardi kuna, što je čak 1,4 milijarde više nego u prošlom Dobrovićevom planu.


S druge strane, navodi Runko Luttenberger, svota namijenjena centrima za ponovnu uporabu smanjena je s prvotnih sto na samo 5,5 milijuna kuna. Riječ je o centrima u koje bi građani mogli donosito stari namještaj i druge predmete koje bi se u centrima popravljalo i dalje prodavalo po niskim cijenama, odnosno poklanjalo siromašnima. Prvotni budžet namijenjen kućnom kompostiranju novim je planom također smanjen sa sto na 80 milijuna kuna, pri čemu se spominje da bi se oprema za kućno kompostiranje dijelila samo u ruralnim sredinama, a ne, kako upozorava bivša pomoćnica, svim obiteljskim kućama.




Nove studije


Nadalje, navodi Runko Luttenberger, za nabavku vozila i opreme za odvojeno sakupljanje otpada predviđena je svota smanjena za 200 milijuna kuna, svota namijenjena zbrinjavanju morskog otpada za sedam i pol milijuna kuna, sortirnicama se daje 50 milijuna kuna više, ali zato recikliranju 380 milijuna manje, recikliranju biootpada čak 300 milijuna kuna manje. Reciklaža građevnog otpada bi trebala dobiti 190 milijuna kuna manje, zbog čega nekadašnja Dobrovićeva pomoćnica zaključuje kako Ministarstvo sad hoće nastavak gradnje CGO-a, kojima daje polovicu ukupnih sredstava, dok ima namjeru naručiti i nove studije o njima. »Možemo se zapitati što se iza toga krije« – navodi ona. Dodaje i to kako se jasno vidi da su sredstva koja su bila namijenjena potporama gospodarstvu za različite reciklaže preusmjerena na nekoliko tvrtki u vlasništvu županija (čiji su CGO-ovi), kao i dobavljače i izvođače radova za CGO, na što će biti potrošeno 50 posto ukupnog budžeta u gospodarenju otpadom.


»Kružno gospodarstvo je u potpunosti onemogućeno, a novi tekst sve ponovno prebacuje na CGO-e i način gospodarenja otpadom kakav je bio planiran 2007. godine« – zaključuje ona. Pita se, nadalje, prema kojem kriteriju su odabrani Zagreb i Split za financiranje interventnih mjera smanjenja odlaganja, dok se odnos prema morskom otpadu, koji postaje sve veći nacionalni i međunarodni problem, »vidi po smanjuju predviđenih sredstava«.


S dobrog na loše


»Sumarno, ono što je u prethodnom nacrtu bilo nedovoljno razrađeno, sad nije uopće dotaknuto, a ono što je bilo dobro, postalo je loše«, kaže Runko Luttenberger, između ostalog navodeći kako su nositelji obaveze izgradnje sortirnica jedinice lokalne samouprave, no obveza da osiguraju reciklažu određene količine je »nestala« iz novog plana. Pita i čemu će sortirnice služiti ako se budu gradili CGO-ovi, kao i to zašto se planom planira izrada »akcijskog plana« kojim će biti određeno odrediti što će se raditi, što je, navodi ona, »krajnje neodgovorno trošenje javnih sredstava«. Umjesto rješenja za ambalažni otpad, zaključuje, isto će se raditi tek analiza, što smatra nedopustivim, a pita se i kakav je to planirani novi informatički sustav Fonda za zaštitu okoliša, koji će koštati šest milijuna kuna, ako je za kompletan ostatak info sustava predviđeno deset milijuna. »Ako nekome treba nova oprema, neka se to i napiše«, navodi.