Vlada je u rebalansu za 640 milijuna kuna, u odnosu na plan iz ožujka, povećala prihode od imovine / Foto Vedran KARUZA
Sve vlade od početka krize, odnosno od 2009. godine, naglašavale su da bi državne tvrtke trebale biti pokretač oporavka sa svojim investicijama
ZAGREB – U rebalansu proračuna Vlada je za čak 640 milijuna kuna, u odnosu na plan iz ožujka, povećala prihode od imovine, sa 2,558 na 3,197 milijardi kuna. Do tog je povećanja najvećim dijelom došlo zbog povećanja prihoda od dobiti trgovačkih društava u državnom vlasništvu, jer su te tvrtke ostvarile veću dobit od očekivane, a kako je Vlada odredila da se u državni proračun uplaćuje određeni postotak dobiti, tako je i prihod veći. To znači da će u ovoj godini 19 poduzeća državi, umjesto planiranih 800 milijuna kuna, uplatiti čak 1,37 milijardi kuna svoje dobiti. Uz to, država će od tvrtki u kojima ima manjinske udjele umjesto planirana četiri milijuna kuna dobiti 72 milijuna kuna.
Nedovoljna likvidnost
Gotovo polovicu prihoda od dobiti trgovačkih društava u ovoj je godini uplatio HEP, koji je u državnu blagajnu na ime dobiti za prošlu godinu i zadržane dobiti za 2014. godinu državi uplatio ukupno 607 milijuna kuna. Samo u tri godine, 2011., 2014., i 2016. godini, HEP je u državni proračun, odgovorili su na naš upit iz te tvrtke, uplatio čak 1,385 milijardi kuna.
Hrvatske šume u tom su razdoblju u državni proračun uplatile 388 milijuna kuna, a agencija Alan gotovo 190 milijuna kuna. Više od 70 milijuna kuna uplatila je i Hrvatska lutrija, a tvrtka Državne nekretnine u dvije godine koliko postoji, u proračun je uplatila ukupno 60 posto svoje dobiti, odnosno 22,1 milijun kuna. Stotine milijuna kuna u prvim godinama krize u proračun je uplaćivala i Ina, ali posljednjih godina ona nije među tvrtkama koje na taj način povećavaju prihode proračuna.
Do kraja godine i Jadrolinija će u državni proračun uplatiti 60 posto svoje dobiti, što je nešto više od 5,88 milijuna kuna. U 2013. godini ta je tvrtka uplatila nešto više od pola milijuna kuna dobiti u državni proračun, dok je za ostale godine od 2009. godine dobit raspoređena u zadržanu dobit. Prvi put od 2009. godine dio dobiti, i to 146 tisuća kuna, u državni će proračun uplatiti i Zračna luka Pula.
Sve vlade od početka krize u Hrvatskoj, odnosno od 2009. godine, naglašavale su kako bi javne tvrtke trebale biti pokretač oporavka sa svojim investicijama. No, cijelo to vrijeme vlade se nisu sustezale od povlačenja dobiti iz javnih tvrtki i na taj su način dijelom punile proračun. Istine radi, pojedini investicijski projekti nisu zaustavljeni ili usporeni zbog toga, nego zbog brojnih pravnih zavrzlama koje su se rješavale godinama. Ipak, često se znalo događati da tvrtke moraju podići kredit kako bi ispunile svoju obvezu prema državi, jer nisu imale dovoljno likvidnih sredstava za isplatu.
Od 2009. godine, kad je država zbog spašavanja proračuna snažnije zagrabila u dobit svojih tvrtki ili onih u kojima ima značajan udio, taj je prihod u državni proračun donio ukupno 6,6 milijardi kuna što je, primjerice, više od sredstava potrebnih da se godinu i pol financira proračun za obranu. Uz to, država je na ime dividende povukla u osam godina u proračun 924,8 milijuna kuna. Tako je ukupno na ime vlasničkih udjela država u osam godina u proračun dobila 7,513 milijardi kuna, što je gotovo bilo dovoljno da se u tih osam godina financira proračun Ministarstva kulture.
Često napadani
Iako nitko od naših sugovornika iz javnih tvrtki s kojima smo razgovarali ne spori pravo države da povlači novac iz poduzeća u kojima je vlasnik, dio njih ipak ističe da je nakon konsolidacije javnih financija možda vrijeme da se s tom praksom olabavi i da tvrtke, ako su im već blokirana ulaganja zbog različitih barijera, možda nešto snažnije povećaju plaće svojim zaposlenima.
– Povećanje plaća, koje prema kolektivnim ugovorima u pojedinim poduzećima nije izostalo ni u vrijeme krize, opet bi dijelom završilo u državnom proračunu jer bi dovelo do povećanja potrošnje – kaže naš sugovornik.
Dodaje i da su državna poduzeća od početka krize često napadana, pa i od pojedinih sindikata iz javnog sektora, kako ne dijele sudbinu ostalih građana, ali da su osim kroz uplatu dobiti, prema odlukama Vlade cijelo to vrijeme uplatile i desetke milijardi kuna kroz ostala porezna davanja i uplate doprinosa, te da se o njima često nepravedno govori kao o mjestima za uhljebljivanje stranačkih kadrova, dok su u vrijeme najveće krize čuvale zaposlenost iako se broj radnika smanjivao, ali uglavnom njihovim odlaskom u mirovinu.
