Uobičajeni dan

Đir po riječkoj placi: Afera "meso" nije puno utjecala na kupovne navike Riječana

Slavica Kleva

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Pronalazak salmonele i tona starog mesa jučer su bili glavna tema, osuđivalo se tu »nacionalnu sramotu«, međutim ni mesari ni prodavačice ribe ne primjećuju da je to povećalo interes kupaca za njihovu robu. Ribu su kupovali oni koji to i inače petkom čine, a ni pred mesnicama gužvi nije bilo



RIJEKA Pretpostavke da će zbog afere sa salmonelom, zaraženim, starim i nekontroliranim mesom iz uvoza, kupci pohrliti na riječku tržnicu domaćim mesarima, odnosno na ribarnicu, pokazale su se netočnima.


Ribarnica jučer oko podneva bila je užurbana i živahna, puno šetača, nešto manje kupaca, iako je u ponudi bilo nešto plave, ali i bijele ribe. No, u razgovoru s kupcima nismo stekli dojam da su se »uplašili« starog, neupotrebljivog mesa koje se ovih dana čisti s pultova velikih trgovačkih lanaca već, kažu nam, uobičajeno vole petkom kupiti i jesti ribu.


– Dva puta tjedno dolazim na ribarnicu jer nastojim imati riblji obrok barem dva dana u tjednu. A je li to srdela ili inćun ili pak nešto treće, ovisi i o cijeni. S druge strane, meso sam i inače rjeđe konzumirala pa me ova hajka unazad nekoliko dana o prodaji mesa sumnjive kvalitete nije previše uzbudila – kazala nam je u prolazu Ljiljana Fućak koju smo zatekli na ribarnici.




– Petkom se uglavnom više prodaje riba, ali da smo primijetili povećanu navalu kroz tjedan zbog sumnjivog mesa – nismo. Samo je činjenica da jeftinu ribu teže prodajemo nego ovu skuplju – komentirala je jedna od prodavačica ribe.


U svakom slučaju, ponuda je jučer bila pristojna. Bilo je srdela po 20 kuna, inćuna po 30, a šaruna iz plivarice po 60 kuna. Girice iz istarske koće imale su cijenu od sto kuna, a škombri iz plivarice prodavali su se također po sto kuna, ali su ipak vrlo brzo planuli. Tuna je prodavana po 140 kuna, ugor po 60, lignje po 120, »naša« sipa išla je po 80, a uvozna po 60 kuna. I dosad sam kupovala i meso i ribu, a što ćete, nešto se mora jesti, odavno sam izgubila iluziju da je sve zdravo, čisto, bez pesticida – kazala nam je u prolazu Anita.


Nacionalna sramota


Istarski švoji i raže cijenili su se po 140 kuna, dok je kilogram skuše bio 60 kuna. Cijena domaćih kozica i oslića bila je 80 kuna, a škampi na jednom štandu, još živi iako nešto manji, prodavali su se po 70 i 80 kuna. Triljice su se prodavale po 34 kune, baš kao i mali arbuni.


– Jedem i ribu, i piletinu, i puretinu, nema razlike, samo eto danas je petak pa sam uobičajeno na ribarnici. Kupila sam plavu ribu – kratko nam je rekla Lucija Vukadin, dok nam je njezina kolegica Barbara Krizmanić potvrdila da uobičajeno petkom kupuju ribu.


– Ja sam kupio srdelu i kad god mogu kupujem plavu ribu – kazao nam je Marin Miočić Stošić kojeg smo zatekli na ribarnici. Najviše volim inćune, pa srdele i lokarde, ali nemam predrasuda. Za vikend ću spremiti puricu iz Lidla, termički ću je obraditi i ništa se neće dogoditi – objasnio nam je.


– Ova nacionalna sramota, ubrzano »čišćenje« polica velikih trgovačkih lanaca i dobavljača mesa od mesnih proizvoda zbog dotrajalog roka i pronalaska salmonele u raznim vrstama mesa, trebala se, nažalost, dogoditi davno prije – bili su najčešći komentari kupaca koje smo jučer zatekli tijekom obilaska glavne riječke tržnice i ribarnice.


Gdje su bile inspekcije


– Onog trenutka kada su se takvi proizvodi počeli nalaziti na policama raznih trgovačkih lanaca, pa se piletina prodavala po, karikirano govorim, deset kuna, trebalo se zapitati kako to da piletina na tržnici ne može biti jeftinija ili zašto svinjetina na tržnici ne može biti na akciji 20 kuna kao što je to slučaj u velikim trgovačkim lancima – čuo se komentar kupaca, ali i mesara na glavnoj tržnici.


– Naše su nabavne cijene više nego što je njihova maloprodajna cijena – kazali su nam jučer mesari, aludirajući na trgovačke lance koji su opasno krenuli s niskim i primamljivim cijenama koje, dakako, oni kao mali prodavači ni u snu nisu mogli postići. A što se tiče inspekcija, konačno da su nam se skinuli malo s vrata jer, zapravo, dosad su inspekcije uglavnom obilazile tržnice, a ne »velike«, a tek sad se vidi koliko su oni »veliki«, a mi »mali«. Sve inspekcije učestalo i kontinuirano su dosad trenirale strogoću na nama. Gdje su bile inspekcije dosad, pitaju se mali prodavači mesa i mesnih proizvoda na tržnici, ali i odgovaraju da unatoč »čišćenju« polica velikih trgovačkih lanaca, oni ne osjećaju neku veću potražnju, nema ni gužvi na štandovima pojedinih mesnica na tržnici.