Riječka trgovina

“Unuk” je brend za koji svi znaju bez reklame i pompe: Posjetili smo trgovinu rezervnim dijelovima na Mlaki

Orjana Antešić

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

U obiteljskom obrtu Unuk malo toga se promijenilo kroz minula desetljeća, i iznutra i izvana, što samo upućuje da je kvaliteta u nečem drugom, jer iz njihove trgovine rezervnim dijelovima i servisa kućanskih aparata na Mlaki svaki kupac izlazi obavljenog posla



RIJEKA Jedna su od rijetkih konstanti koja se zadržala i opstala u gradu na Rječini. U trideset i šest godina rada gotovo da su i sami postali brend, bez puno pompe, reklama i velebnih poslovnih prostora. Jer, dovoljno je spomenuti Unuk i više-manje svi u Rijeci, ali i šire, znaju da je riječ o trgovini rezervnim dijelovima i servisu kućanskih aparata na Mlaki. Uz bok s dijelovima za najnovije modele, ovo je mjesto ujedno i posljednja nada onima koji su praktički već otpisali da će uspjeti pronaći rezervni dio za svoju desetak ili više godina staru perilicu rublja, usisivač, hladnjak, štednjak, pećnicu, mikser, fritezu…



Kroz Unukov je obrt tijekom svih tih godina prošlo oko 200 naučnika, koji su pod njegovom paskom stjecali prva praktična znanja. Neki od njih nastavili su u tim vodama dok su drugi završili u nekim posve različitim zanimanjima. – Sa svima sam zadržao kontakt i posebno mi je drago kad vidim da su stasali u prave i dobre ljude, kazao je na kraju našeg posjeta Milenko Unuk.


U eri velikih i blještavih trgovačkih centara, u kojima su potrebni sati za obilazak, a pronalazak dostupnog i upućenog prodajnog osoblja često je pravi poduhvat, Unukov je dućan prava protuteža tome, kao i podsjetnik kako smo nekad živjeli i kupovali, a da nam opet ništa nije nedostajalo. U ovom se obiteljskom obrtu Milenka Unuka malo toga promjenilo kroz minula desetljeća, i iznutra i izvana, što samo upućuje da je kvaliteta u nečem drugom.


 Ulaganje u posao




– Uvijek smo ulagali u posao. Stalno se trudimo dobaviti i imati rezervne dijelove za praktički sve aparate koji postoje na našem tržištu, premda je danas to više teško pratiti. Svakoj našoj mušteriji nastojimo pružiti ono što treba, a ako u tom trenutku i nemamo određeni dio, reći mu u kojem ga roku možemo dobaviti. Cilj nam je i želimo da kad stranka izađe iz dućana ima opciju i rješenje, a ne da ne zna kuda se okrenuti i što učiniti, kazao nam je Milenko Unuk, koji je nedavno primio priznanje riječkog Udruženja obrtnika, statuu »Obrtničke ruke«.


Za ovu nagradu odmah će reći kako je to priznanje i njegovoj supruzi Tereziji, kćerci Martini, kao i Ediju Rogoviću i Nenadu Dubaiću, njegovim zaposlenicima za koje veli da su praktički dio njegove obitelji i u koje ima apsolutno povjerenje. Kod Unuka su došli prije 23 godine, još kao naučnici, i ostali su do dan-danas. Najnovija članica Unukovog tima je i Sandra Poljak, koja im se pridružila prije otprilike dvije godine.



Jer, unatoč potrošačkom društvu u kojem živimo i kojeg se stimulira, prilike u Hrvatskoj još su uvijek takve da ljudi gledaju kako popraviti što se popraviti dade da bi se prošlo čim jeftinije i s manje naprezanja kućnog budžeta. Taj trend, kaže naš sugovornik, posebno se osjeti u posljednjih deset godina odnosno s početkom krize. Zanimljivo je i da Unuk nikad nije uveo mogućnost plaćanja karticama, ali po svemu sudeći to mu ne koči poslovanje.



Milenko Unuk u samostalne je obrtničke vode krenuo još daleke 1980. godine. Nakon što je ispekao zanat u Termoelektro servisu, koji se nekad nalazio u Barčićevoj ulici, četiri je godine plovio na »strancu« i sa tim je početnim kapitalom odlučio pokrenuti vlastiti posao.


U ondašnjem sistemu trebalo mu je punih osam mjeseci da bi dobio potrebne papire. Najprije je krenuo sa servisom kućanskih aparata da bi koncem osamdesetih godina, u vrijeme Ante Markovića, i sam počeo prodavati aparate. Bilo je to ujedno i »najčupavije« razdoblje u njegovom poslovanju, prisjeća se danas Milenko Unuk jer je vladala sveopća pomama kupovanja novih kućanskih aparata. Ljudi su tražili čim veći izbor aparata, a on sam zbog skučenosti poslovnog prostora, u kojem je i danas, nije bio u mogućnosti izložiti ih u većem broju.


 Nikad nije uzeo kredit


– Uvijek sam se klonio i bojao megalomanije, tih napuhanih balona koji lako puknu i povuku sve za sobom u propast. Ne znam, možda bih trebao imati veći poslovni prostor, negdje u užem središtu grada, ali to za sobom povlači neka druga pitanja, od problema parkinga i naše dostupnosti klijentima, veće najamnine, a time i većih cijena za naše mušterije, ističe Unuk koji, kako sam kaže, nikad nije uzeo kredit.


– Sve što sam činio, činio sam to novcem kojeg smo mogli izdvojiti iz poslovanja. U životu nisam kupio nov automobil, ali zato nikad nismo kasnili s plaćanjem naših dobavljača i drugim našim obvezama. Na to ovdje svi jako pazimo i posebno smo osjetljivi, dodaje Milenko Unuk.


Na šezdesetak četvornih metara Unukove radnje natisnuto je više od 10.000 artikala, kaže da je ponekad i njemu teško se snaći u toj masi robe koju se trude imati na zalihi. Uza sve proizvođače i marke kućanskih aparata, prije godinu dana preuzeli su i zastupstvo u prodaji rezervnih dijelova za Gorenje aparate. Popravke uglavnom obavljaju na terenu, ali i u radionici u ulici Luki, u kojoj im je smješteno i skladište. Nemaju tvorničke servise, naš sugovornik kaže da se toga nisu ni »hvatali« jer bi im bilo previše s obzirom na to da i ovako imaju posla preko glave. Sa šezdeset i prvom godinom na vratima Milenko Unuk, kako nam je sam priznao, u promišljanjima je što i kako dalje, da li obrt preoblikovati u tvrtku… Volio bi, kaže, da nema i neizvjesnosti koje mu stvara činjenica da je dio poslovnog prostora, koji sada koristi i za koji je dosad imao dugogodišnje ugovore o najmu s Gradom Rijekom, prešao u vlasništvo države tako da ne zna što će se u tom dijelu dalje događati.