Vrijedni operativac Istre 1961, Nenad Gvodzić-Bećo, zadovoljno je trljao ruke nakon potpisivanja službenog zapisnika. U rubrici »rezultat« je stajalo – 1:1. Isti bi predložak vjerojatno potpisao i prije početka susreta.

– Sigurno njega čekate – dobacio je Bećo reporterima u maksimirskoj »mix-zoni«, vodeći za sobom Ivicu Ivušića. Ništa čudno, s obzirom na »Dinamovu« dominaciju u posljednjih deset godina uobičajeno je da svaka momčad koja neporažena napušta Maksimir uglavnom slavi – vratara. 

– Ovo je ipak bio zajednički uspjeh, bez ikakvog izdvajanja. Pokazali smo kolektivni karakter, borili smo se kao zvijeri i mislim da je junak utakmice cijela momčad – u startu je »odrezao« Ivica Ivušić, čuvar pulske mreže koja je izdržala dovoljno za vrijedan bod.

A nije da je Ivušić bio bez posla. Dinamo je ostao daleko od nekadašnjih izdanja, ali neke je lopte ipak valjalo mukom iščupati.

– Dinamo je imao šansi, kao što se moglo i očekivati. Zato je golman tu da napravi svoj posao.

»Spavaš li mirno, Handanoviću Samire?«, dobacio je u tom trenutku netko od suigrača. Taj Slovenac, član milanskog »Intera« u kojem je Ivušić učio zanat, često zna »skinuti« penal. Ivušiću je ovaj put malo nedostajalo?

– Da, bio sam blizu. Pokušao sam isprovocirati Fernandesa, znam da ne bira stranu do samog kraja, ali dobro je opalio, svaka čast.

Iako je zapravo riječ o penalu kojeg nije ni trebalo biti.

– Najbolje ne komentirati suđenje. Sramota je da se tako očito sudi u korist jedne momčadi.

Zbog toga se među »zeleno-žute« zavukao i određeni žal. Da ne pomislite da se pred autobusom slavio bod, iako se nije ni tugovalo, dapače. 

– Ma bod je dobar, čitao sam još prije utakmice da se na to čeka od 2005. godine. Tako da smo svi sretni, iako smo ih imali, mogli smo i do tri boda. Ovaj nam rezultat puno znači i u psihološkom smislu, da malo podigne euforiju pred važnu utakmicu protiv Splita. Sada će biti lakše igrati – zaključuje Ivušić.

Da se ipak vratimo na sporni detalj iz 43. minute, kada je Frković kao iz topa pokazao na bijelu točku. Nedužni krivac je bio – Šime Gržan.

– Bog sve vraća. To je jedino što ću reći. Umjesto da komentiramo suđenje, trebamo pogledati kako smo mi igrali. Mislim da smo zasluženo osvojili taj bod. Složili smo se, skupili glave i sproveli taktiku u djelo – Gržanov je komentar o situaciji koja mu je zamalo zasjenila dobro izdanje u netipičnoj ulozi desnog bočnog u 3-5-2 formaciji.

– Da, dobro je bilo. Pridodao sam koliko sam mogao, kako u obrani, tako i u napadu – skromno će dodati.

Što još ima reći o utakmici? Prvi bod nakon 11 i pol godina čekanja ipak je neuobičajen događaj. Još da je Stepčić bolje iskoristio njegov centaršut u 83. minuti, u prilici kakva se samo poželjeti može…

– Dinamo je napadao u završnici, ali mislim da smo se mi odlično pridodavali u kontre i šteta što Stepčić nije zabio tu vrhunsku šansu. Ipak, i bod je super. Važno nam je bilo brzo izjednačenje, inače bi sve bilo puno teže. Ovako smo obranili daj dugo iščekivani bod i drago nam je zbog toga, ali već od sutra trebamo početi s razmišljanjima o idućoj utakmici. Čini mi se da smo na dobrom putu – zaključio je Gržan.