Ruski "Memorial" meta žestokih napada Vladimira Putina i njegova režima / Foto REUTERS
"Memorial" je uspio prebroditi brojne teške političke oluje, ali danas se nalazi pred najtežom borbom za opstanak i nastavak svoje dragocjene djelatnosti. Ako mu u toj borbi ne pomogne međunarodna zajednica, teško da će opstati
Rusko je ministarstvo inozemnih poslova uputilo zahtjev Najvišem sudu u Moskvi za raspuštanje ugledne nevladine, ljudskopravaške i humanitarne organizacije »Memorial« optužujući je da je u vezi ili barem u dosluhu s teroristima i da tako zapravo radi na rušenju postojećeg putinovskog poretka.
Nesumnjivo, radi se o dirigiranom napadu iz Kremlja na udrugu koja se u redovima malobrojne demokratske ruske oporbe, ali i šire u svijetu doživljava kao posljednji bastion otpora Putinu i svemoći njegove svite koji cijelim nizom represivnih zakonskih mjera nastoji likvidirati i posljednje ostatke istinske slobodnomisleće, kritičke i opozicijske aktivnosti u zemlji. »Memorial« nije samo vodeća organizacija civilne Rusije, već i dugogodišnji kritičar Kremlja, njegove vanjske i unutrašnje politike, ali i udruga koja obavlja jedan divovski posao na istraživanju i dokumentiranju svih oblika kršenja ljudskih i građanskih prava u Rusiji počinjenih od 1917. do danas.
Cijeli niz kapitalnih projekata i izdanja svjedoči o monumentalnosti posla kojim se »Memorial« bavi, o istraživanjima kojima se želi kritički propitati tragedija i kalvarija ruskog, ali i ostalih naroda unutar bivšeg SSSR-a kroz koju su prošli od Oktobarske revolucije, potom tijekom građanskog rata i Lenjinovih i Staljinovih čistki, preko strahota Drugog svjetskog rata do razdoblja tzv. realnog socijalizma (u širokom rasponu od Hruščova i Brežnjeva do Andropova i Gorbačova), kada se stvaraju prvi veliki disidentski kružoci i pokreti. Naravno, pod lupom »Memoriala« nalazi se i razdoblje uoči i nakon raspada SSSR-a, Jeljcinova bezdušna i divlja, »pijana« tranzicija, a posebice autoritarna vladavina novog ruskog cara Vladimira Putina. I upravo to kritičko propitivanje Putinove politike, svih njezinih političko – mafijaških sadržaja, svemoći dosega režimskog vojno – industrijskog kompleksa i kriminalna upletenost podložnih mu oligarha u sve pore ruskog života uključujući tajne i kontraobavještajne službe, najviše smeta vladajućem establishmentu koji demokraciju shvaća kao dekoraciju, izigravajući i ignorirajući pri tomu sve moralne i proklamirane društvene uzuse.
»Memorial« je žestoki kritičar Putinove ratne politike u Siriji, Ukrajini, Čečeniji, Dagestanu, Ingušetiji, Gruziji, Pridnjestrovlju, Središnjoj Aziji, kao i zveckanja oružjem na rusko baltičkoj granici. Sve su to razlozi zašto vlast želi, ne samo ušutkati, zabraniti, već doslovno uništiti ovu organizaciju kako bi se u korijenu onemogućila bilo kakva liberalizacija društva, bilo kakvo jačanje demokracije u budućnosti ili, ne daj Bože, formiranje neke političke alternative koja bi mogla dovesti u pitanje postojeći poredak. Cilj je Putina: likvidirati svaki organizirani i oporbeni autentični glas i učiniti ga nedodirljivom političkom ikonom nalik bivšim boljševičkim vođama. Jednako kao što se na unutrašnjem političkom planu Putin pokušava instalirati kao neupitni vladar, to želi učiniti i na vanjskopolitičkom planu kroz jačanje Rusije kao respektabilne nuklearne, ali i političke supersile koja po uzoru na negdašnji SSSR ima jasno ocrtane geopolitičke, gospodarske, financijske, energetske i ine interese i prioritete.
Rizik za vlast
Sergej Parhomenko, jedan od vođa tzv. uličnih demonstracija protiv Putina tijekom 2011. i 2012. je u razgovoru s novinarom radio – postaje »Eho« rekao: »Putinov je cilj jasan, definitivno likvidirati »Memorial« koji se već 25 godina dosljedno, bez straha i susprezanja bori protiv kršenja ljudskih prava u zemlji, upozorava na sve oblike političke korupcije, ratne zločine i sl., a to aktualni režim tretira kao ugrozu nacionalne stabilnosti i sigurnosti, kao političku provokaciju na koju se mora žestoko odgovoriti.« Upozoravajući na brojne kriminalne i mafijaške radnje, brojne zločine vlasti i vlastodržaca, »Memorial« nije postao više samo rizik za vlast, već i izvorište oko kojeg se mogu okupiti svi nezadovoljnici u pokušaju organiziranja otpora Putinu i njegovom režimu. Kada je »Memorial« počeo upozoravati na zločine ruske vojske i ruskih »dragovoljaca« u Čečeniji, Kremlj je panično reagirao i tada je bila ubijena poznata novinarka Natalija Estemirova (oteta je u gradu Grozni, a potom ubijena 2009. u Ingušetiji) koja je razotkrila brojna ubojstva nedužnih čečenskih civila.
Na sličan način danas Kremlj reagira kada ga »Memorial« poziva na okončanje vojne agresije u Ukrajini, osuđuje aneksiju Krima tvrdeći da se radi o neprijateljskim akcijama koje nisu nikako zaštita nacionalnih, već puko imperijalističkih interesa i ciljeva. Naravno, Putin sve to sa indignacijom odbija, čelnike »Memoriala« proziva kao klevetnike, i samo je bilo pitanje vremena kada će režim otvoreno pokazati svoje mišiće i zabraniti rad »Memorialu« i njemu sličnih udruga, što bi po ionako slabašne kapacitete ruske demokracije i civilnog društva imalo nesagledive posljedice. Kao prvo, razorno bi djelovalo na političku atmosferu u društvu, a zatim cijeli niz istraživačkih projekata suočavanja Rusije sa »staljinskom prošlošću« koja još uvijek, gotovo presudno djeluje i oblikuje i postojeću rusku, povijesnu, ali i aktualnu socijalnu stvarnost. Jedan od danas najvećih eksperata za razdoblje staljinizma, britanski povjesničar Orlando Figes (na žalost, niti jedna od njegovih sjajnih knjiga, primjerice poput studije »Natašin ples« u nas nije prevedena), također i sam suradnik »Memoriala«, nakon režimskog ataka na organizaciju nezadovoljan je uzviknuo: »Putin želi zabraniti »Memorial«, a samim time i zabraniti glas Staljinovih žrtava, a ovdje se ne radi samo o pukopovijesnom istraživanju donedavno nepoznate i godinama »bunkerirane« građe, već i o radu jedne visoko ugledne institucije koja je samoprijegornim radom prikupila na stotine tisuća stranica dokumenata (uspomene, bilješke, napisi, pisma, memoari, studije, knjige…) žrtava staljinskog terora i koja obavlja posao od interesa za cijelo demokratsko čovječanstvo«.
Uostalom, Figes dobro zna što govori, jer je i sam korisnik postojećeg »Memorialovog« arhiva koji je pravi rudnik za istraživače tog krvavog razdoblja u povijesti naše civilizacije. Dakle, »Memorial« je čitavu tu ogromnu biblioteku, tzv. »Rusiku« i »Sovjetiku« (uključujući i začudnu povijest ruskog egzila, samizdata, tamizdata, dissenta i sl.) pohranio na diskove koje je potom policija u premetačini neovlašteno otuđila i time je dovela u opasnost očuvanje te dragocjene baštine kojoj, ukoliko bi se »izgubila«, više se nikada ne bi moglo ući u trag.
Istraživanje zločina
»Memorial« je nastao na inicijativu nobelovca i dugogodišnje sovjetskog disidenta Andreja Saharova koji je s grupom istomišljenika (Lev Ponomarjov, Jurij Samodurov, Vjačeslav Igrunov, Dmitri Leonov i Arsenij Roginski) na konferenciji, održanoj u moskovskom Institutu zrakoplovstva (od 26. do 28. siječnja 1989.) povezao nekoliko već ranije oformljenih, regionalnih ljudskopravaških organizacija koje su izvorno nastale kako bi obnovile povijesno pamćenje na tragediju žrtve Staljinove strahovlade, odnosno kako bi mapirali »Arhipelag Gulag« i uopće svekoliko krvavo nasljeđe sovjetskog totalitarizma. Istovremeno, ta je grupa pokrenula i inicijativu za izradu velikog memorijalnog kompleksa žrtvama staljinske represije u sklopu kojeg bi se formirali i brojni prateći sadržaji od muzeja i arhiva do biblioteke gdje bi se objedinjeno, na jednom mjestu moglo raditi na sustavnom, znanstvenom istraživanju jedne od najmračnijih i najstrašnijih epoha naše novodobne povijesti. Pozivali su i »patrijarha« ruskog dissenta i egzila, slavnog književnog nobelovca Aleksandra Solženjicina da im se pridruži, ali deklarirani ciljevi udruge očevidno su za njega bili odviše liberalni, tako da ih je odbio s obrazloženjem da bi organizacija trebala istraživati zločine komunizma daleko šire, od Oktobarske revolucije, pa do danas, a ne samo se ograničiti na staljinsko razdoblje. Članovi »Memoriala« su tu sugestiju kasnije i prihvatili; Solženjicin im je pružao potporu, ali bez aktivnog uključivanja u realizaciju pojedinih projekata.
»Memorial« je dobitnik brojnih prestižnih međunarodnih nagrada za zaštitu ljudskih prava, humanitarnu djelatnost, istraživačke projekte, antiratnu kampanju, širenje demokracije; zapravo dijapazon njegova djelovanja se neprestano širi, te nije čudo da ih je nobelovac Lech Walesa, legenda poljskog dissenta 2014. godine predložio za Nobelovu nagradu za mir. Ako ima pravde, »Memorial« bi se po općem sudu trebao ovjenčati Nobelom jer je (od)radio posao od izuzetno velike važnosti koji nitko drugi nije mogao, znao, a niti imao hrabrosti za to. UNHCR mu je dodijelio Nansenovu nagradu za skrb o izbjeglicama; Vijeće Europe nagradu Andrej Saharov za borbu za ljudska prava, a Društvo za zaštitu ugroženih naroda priznanje Victor Gollancz, da spomenemo samo neke. Jerzy Buzek, bivši predsjednik EU parlamenta, je sumirao sve buduće razloge nominacije »Memoriala« za najviše svjetsko priznanje, odnosno Nobelovu nagradu za mir: »Oni doprinose okončanju kruga straha i nasilja koji okružuje borce za ljudska prava u Rusiji i koji tamo rade u neviđeno teškim uvjetima odupirući se snažnim političkim pritiscima tako da su im životi neprestano i neposredno ugroženi«.
Od niza važnih »Memorialovih« projekata, valja nabrojiti najznačajnije: »Arhiv sovjetskih Gulaga«, zatim »Žrtve političkog terora u SSSR-u od 1917. do 1990.«, (uključuje sada preko tri milijuna biografskih podataka), te specijalizirane arhive: »Represija protiv Poljaka i poljskih građana«; »Žrtve dvaju diktatura« (ruski zarobljenici u logorima Trećeg Reicha, odnosno njemački vojni zarobljenici prognani u sibirske logore); »Povijest disidentva u SSSR-u«; »Ruski socijalisti i anarhisti poslije Oktobra 1917.«; »Vodič kroz boljševičku tajnu policiju od ČEKE, preko NKVD-a do KGV-a (1917. – 1990.)«; »Ruski i sovjetski egzil«; »Treća Rusija; Rusija u izgnanstvu«; »Knjiga uspomena« (autentični dokumenti, logorska literatura, crteži i glazba nastali u logorski uvjetima i sl.); »Etnička čišćenja i deportacije u eri staljinizma«; »Sustavni progon crkve i vjernika u SSSR-u«. Planira se također i otvaranje »Muzeja Memorial« gdje se želi preko izvornih artefakata prikazati sav užas i strahota kroz koju su prolazili sovjetski građani u vrijeme (neo)staljinske diktature i torture.
Prva akcija koju su izveli (30. listopada 1990.) članovi »Memoriala« bilo je postavljanje Spomenika žrtvama gulaga na moskovskom trgu Lubjanka (bivše sjedište zloglasnog KGB-a), tik uz spomenik prvom šefu boljševičke tajne policije(ČEKA) Felixu Dzerzhinskom, koji je potom iduće godine (1991.) bio uklonjen, jer je paradigmatski predstavljao sve ono zlo koje je boljševički režim učinio vlastitom narodu, ali i čitavom svijetu. Spomenik žrtvama gulaga je zapravo najobičniji kamen dovežen u Moskvu sa Solovjetskog otočja, na kojem su, još u Lenjinovo vrijeme bili formirani prvi sovjetski konc-logori smrti, a upravo ta jednostavnost spomenika trebala je upečatljivo simbolizirati ogoljenost patnji i žrtava milijuna ljudi. »Memorial« je 1991. godine inicirao donošenje Zakona o žrtvama političke represije, a iste godine Vrhovni sovjet RSFRS je odlučio da se 30. listopad označi kao spomendan na sve žrtve boljševičkog terora. Naime, na taj dan 1974. uznici kazamata u Permu zatražili su od središnjih komunističkih vlasti da proglase Dan političkih zatvorenika SSSR-a, što je naravno bilo ignorirano, a pobunjeni zatvorenicu u Permu bili su oštro kažnjeni. Upravo taj datum i »Memorial« je uzeo kao dan početka svoje djelatnosti, iako je službena osnivačka organizacija skupštine bila održana 19. travnja 1992. Raspadom SSSR-a, »Memorial« je automatski postao međunarodna organizacija jer je osim u Rusiji, svoje podružnice imao i u Ukrajini, Kazahstanu, Latviji, Gruziji, a kasnije su osnovane i međunarodne filijale u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj itd.
Dramatična eskalacija
Od samih svojih početaka »Memorial« se našao na meti napada i Jeljcina i Medvedeva i Putina, da bi danas ti napadi doživjeli svoju dramatičnu eskalaciju. Podsjetimo se: rusko je ministarstvo pravosuđa još 2008. optužilo organizaciju kako svojim aktivnostima »ruši ustavni poredak zemlje«, a budući da prima financijsku potporu iz inozemstva, može se smatrati i »špijunskom agenturom zapadnih sila«, te je naložilo policiji da upadne u prostorije ureda u Petrogradu i da izvrši njihovu detaljnu premetačinu. Posebice je na meti bila arhiva gulaga u kojoj se nalazilo nekoliko milijuna biografskih podataka o cijelom nizu osoba i njihovih potomaka od kojih mnogi igraju važnu ulogu u političkom životu Rusije ili imaju značajne veze s ruskim egzilom na Zapadu. Policija je zaplijenila gotovo cijelu arhivu (dvadeset godina mukotrpnog rada brojnih aktivista i stručnjaka) što je voditeljica ureda Irina Flinge nazvala »drskom odmazdom vlasti«, odnosno oblikom prinude da se disciplinira članstvo i suradnici »Memoriala«.
U pozadini svega zapravo se željelo obračunati s kritičarima Putinove teze kako je sovjetski režim, bez ogleda na određene deformacije ostvario veliki uspjeh i društvene rezultate. Iz »Memoriala« su mu odgovorili da je sustav bio zločinački, te da u mnogo čemu i danas u bitnome slijedi ono što je tada začeto. Pri tomu su mislili na slučaj ubojstva špijuna Aleksandra Litvinenka u Velikoj Britaniji, a što se stavlja izravno na dušu Putinu kojeg je spomenuti špijun teško optužio za brojne nezakonite radnje. Naravno, u tom su kontekstu bili spomenuti i ubijeni, novinarka Ana Politkovskaja (2006.), kao i oporbeni političar Boris Nemcov (2015.). »Memorial« je također stajao iza prikazivanja dokumentarca (zabranjen u Rusiji) o Litvinenku, kao i financiranja dokumentarca »Uplakano sunce« u kojem se govorilo o teškoćama života u jednom čečenskom selu, o upadima ruske vojske na to područje, ubojstvima i silovanjima stanovnika, ali i odvođenju čečenskih gerilaca na nepoznate lokacije gdje im se izgubio svaki trag.
Oleg Orlov, jedan od šefova »Memoriala« je optužio Ramzana Kadirova, čečenskog, proputinovski orijentiranog vođe za ubojstvo već spomenute novinarke Estemirove, kao i za brojna druga zlodjela, na što mu je potonji, u svom mafijaškom stilu otvoreno zaprijetio, a takve riječi iz njegovih usta, iskustvo govori, ni malo nisu naivne. Ministar pravde Konovalov zatražio je stoga 2014. da se zabrani djelatnost »Memoriala«, jer »ne udovoljava kriterijima političkog djelovanja« i »objektivno se radi o stranoj agenturi koja djeluje mimo pozitivnih, zakonskih ruskih normi«. Međutim, i ovom je prigodom ruska pučka pravobraniteljica Ela Pamfilova zaključila kako su policijski nadzor, upad i otuđivanje »Memorialove« imovine protuzakoniti, te je sve do nedavno bilo stavljeno at acta. Stoga se ovaj posljednji žestoki napad Putina i njegove svite ne smatra samo zastrašivanjem i pokazivanjem mišića domaćoj i međunarodnoj javnosti, već je to čini se otvoreni pokušaj da se udruga po svaku cijenu konačno neutralizira i da se pri tomu neće birati sredstva.
Pritisak na vlast
Usprkos svemu, »Memorial« nastavlja s realizacijom svojih projekata; u Kovaljevskoj šumi (gdje su 2002. otkriveni ostatci preko pet tisuća žrtava staljinskog terora) radi se na izgradnji muzejskog kompleksa, a veliki posao virtualnog Gulag – muzeja također se privodi kraju. Organizacija i dalje vrši pritisak na vlasti da ispuni sve ono što proizlazi iz Zakona o obeštećenju žrtava staljinskog terora, a prije svega misli se na stotine tisuća izravnih i milijune neizravnih žrtava političke represije.
Zahtijeva također da se pojača pravna i materijalna pomoć starijim osobama koje su izašle iz pakla sovjetskih zakona, ali ujedno se široko povezuje s međunarodnim istraživačkim centrima koji se bave proučavanjem totalitarizma i svih ostalih oblika političkih i ideoloških deformacija. I na dalje prikupljaju podatke u područjima oružanih sukoba (Nagorno-Karabah, Tadžikistan, Osetija, Čečenija i sl.) i šire svoju savjetodavnu službu za pomoć izbjeglicama i raseljenim osobama u državama bivšeg sovjetskog saveza. Također uporno upozoravaju kako se javlja sve veća opasnost širenja islamizma, prije svega u Dagestanu i Ingušetiji i na opasnost sve izraženijih oblika etničke i vjerske diskriminacije.
»Memorial« je uspio prebroditi brojne teške političke oluje, ali, čini se da je danas izložen pravom Putinom tsunamiju, i nalazi se pred najtežom borbom za opstanak i nastavak svoje dragocjene djelatnosti. Ukoliko mu u toj borbi ne pomogne međunarodna zajednica, teško da će opstati. Međutim prije desetak dana vlasti su zapečatile i kancelariju moskovskog ogranka organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International, što jasno govori da se neće previše obazirati na reakcije izvana.
