Kolega Davor Bernardić je mlad čovjek i ima najbolji omjer budućnosti i prošlosti potreban za vođenje stranke, kaže Zlatko Komadina objašnjavajući zašto je Bernardić njegov izbor za šefa SDP-a
Šef primorsko-goranskog SDP-a Zlatko Komadina među prvima se javno opredijelio koga podupire na unutarstranačkim izborima koji se održavaju 19. studenog – on je za Davora Bernardića, s kojim čini isti blok već nekoliko godina, i koji uvelike svoj program bazira na onome s čime se Komadina i sam natjecao za šefa stranke u proljeće ove godine. Pitali smo ga kako ocjenjuje kampanju i zašto je Bernardić njegov izbor:
– Što se kampanje tiče, vrijeme je pokazalo da ovaj sustav izbora zahtijeva drugačiji pristup. Puno je tu kompeticije, podjela, trčanja za potpisima i tenzija. Mislim da potpise treba zamijeniti donošenjem kriterija za kandidaturu.
Bilo je očito i prljave kampanje, barem s potpisima?
– Središnja izborna komisija je sve rekla potvrđujući kandidature, uvijek je desetak posto nevažeće, jer je to tako, netko zaboravi iskaznicu, a netko dopiše nekoga od kolega.
Bernardić je imao preko tisuću spornih potpisa, tvrdi se.
– Zanimljivo, uvijek je nešto kriv Bernardić. To vam je tih desetak posto, kažem vam, sve u granicama normale. Nema tu nikakvih poruka. Štetu su stranci nanijeli oni koji su krenuli s optužbama, koje su se kasnije pokazale netočnima, a možda i namještenima.
Bernardić je vaša »ekstenzija« – zašto baš on?
– Kolega Davor Bernardić je mlad čovjek i ima najbolji omjer budućnosti i prošlosti potreban za vođenje stranke. On je već 18 godina u stranci, od svoje 18. godine, te je dosad prošao sve: dvaput je bio član Predsjedništva, pa potpredsjednik stranke, ujedno i dva puta biran za predsjednika SDP-a Zagreba, pa šef Foruma mladih SDP-a Hrvatske itd. Bernardić je čovjek koji dobro poznaje teren, ima potrebnu energiju, ali i znanje i obrazovanje da vodi stranku u nove izborne cikluse u Hrvatskoj. On je čovjek iz naroda, koji uključuje, čovjek terena, a ne stranačkog plemstva. Pa podržavaju ga Željka Antunović i Ivo Jelušić koje je pobijedio na unutarstranačkim izborima. On je za razliku od svih drugih kandidata, osim još Tonina Picule, kandidat promjena, dokazao je to i u nekim drugim vremenima kad je Milanović isključivao i raspuštao po stranci. U Milanovićevo vrijeme uveden je elitizam, karijerizam, poltronstvo i poslušnost, što se poslije i pokazalo kao razlog zašto smo gubili izbore. Svi koji su mislili drukčije, bili su isključeni ili raspušteni, osim nas nekoliko. Dakle, promjene su nužne. To je potvrdio i Hajdaš-Dončić sa svojim prijedlogom o promjeni načina izbora delegata i članova Glavnog odbora. Činjenica da je čak i on htio popravljati sustav dovoljno govori koliko je to nužno u SDP-u. U redu, na kraju je i to bio loš popravak, pa nije prošao, ali puno govori. Ali, vidite, i dalje se događa slično: obrisano je 170 članova u Sisku, usred izbornog procesa.
Kvazistranačka elita
Što bi SDP trebao postati u iduće četiri godine, kako bi trebao djelovati u Saboru, ali i na terenu?
– SDP mora od građana biti prepoznat kao stvarna stranka ljevice, rada i radništva, svih koji ne žive od kapitala. SDP mora slati jasnu poruku protiv neoliberalnog sustava, maksimalizacije profita, te biti jasan zaštitnik antifašističkih vrijednosti – a čak i oko toga je bilo lutanja. Što se tiče unutarnjeg rada, SDP mora imati takva pravila rada koja jamče horizontalnu komunikaciju, ali i vertikalno sporazumijevanje. Ne može se stranka voditi naredbodavno. Treba osnovati ponovno savjete, a politike komunicirati prije nego zastupnici izađu s njima u Sabor. Nisu oni došli po privatnom poslu, nego u ime stranke. Dosad je odlučivala o svemu kvazistranačka elita, otuđena od terena. SDP smo svi mi, to je stranka svoga članstva, a ne stranka elite.
Dio stranke je već sad u strahu od osvete Bernardićeve ekipe, ako pobijedite?
– Ne sjećam se da se na zadnjim izborima govorilo o strahu od osvete ako pobijedi Zoran Milanović, a upravo to se dogodilo. Zašto se inputira strah od Bernardića – valjda znaju zašto bi trebali biti u strahu od gubitka svog političkog utjecaja, znaju što su radili i kako su se ponašali. No ja im poručujem: neka se ne boje Davora, nego svog članstva. Nisu ih viđali da baš »ginu« po terenu zadnjih deset godina, mnogi su bili samo na relaciji Iblerov trg – Markov trg. Oni se stvarno i mogu bojati poruke koju će im članstvo poslati.
Zašto ste se odrekli Tonina Picule?
– Nisam se odrekao kolege Tonina Picule. On je dugo godina moj stranački kolega i prijatelj. Imao je moju podršku sve dok nije kazao da stranku može voditi iz Bruxellesa, što nisam smatrao prihvatljivim. No, svakako ga smatram kandidatom promjena, kao i Bernardića, a članstvo će odlučiti koji je od njih dvojice u tome vjerodostojniji.
Rekli ste da je SDP trenutno na autopilotu, otkako se i Milanka Opačić opredijelila?
– Da, to nije korektno. Koliko sam shvatio, kolegica Opačić dobila je mandat predsjednika Milanovića da zastupa stranku do izbora. Vidim da se opredijelila za kandidata establishmenta, Miljenića. Očekivano. To je ona ista ekipa koja je bila zajedno i u Vladi, i ne vidi svijet dalje od Iblerova i Markova trga.
Pa i Bernardić je cijelo vrijeme dio establishmenta, a i vi, već 25 godina.
– Jest, ali Bernardić je duboko vertikalno i horizontalno ukorijenjen, poznaje sve i svakoga u stranci i bezbroj puta je obišao teren. On se članstvu obraća direktno, a ne putem televizije. A što se mene tiče: baš zato. Svjedok sam svega onoga što jest i što nije dobro u SDP-u i vidim što i kako treba promijeniti. Za razliku od nekih, pa i puno mlađih, svo se vrijeme zalažem za promjene, što sam bio dokazao i svojom kandidaturom. Da smo promjene uveli, danas bismo bili na mjestu HDZ-a – na vlasti. Da smo na vrijeme napravili ono što je sad napravio HDZ, sada bismo bili na vlasti. Znam da su ovo pitanja koja vam postavljaju stranački dužebrižnici, ali nije im ugodno priznati da smo baš zbog njih sad u oporbi, umjesto u Banskim dvorima.
Kazna birača
Jako vas kritiziraju i zato što ste izjavljivali da SDP ionako neće opet osam godina biti u vlasti, pa se ima vremena konsolidirati.
– Uopće nisam tako rekao, ali znamo da su se ciklusi upravo tako izmjenjivali nakon Tuđmana, pa nakon Sanadera. Realno, biračko tijelo desnice u Hrvatskoj je bazično veće – pogledajmo samo broj članova SDP-a i HDZ-a, i SDP je uvijek dolazio na vlast kad je HDZ bio stravično loš, ili kad je Hrvatska bila izolirana ili potpuno poharana korupcijom. Naš je zato zadatak da budemo bitno bolji od HDZ-a kako bi se čim prije, već na prvim sljedećim parlamentarnim izborima vratili na vlast. Zato je to zamjena teza, pa poručujem onima koji o tome govore da pogledaju sebe i što su napravili od SDP-a: birači za nas nisu htjeli glasati ni kad smo imali zadnje četiri godine vlast, a ni kad smo prošle godine prešli u opoziciju. O tome ja govorim! Zato pozivam svoje kolege da se čuvaju takvih obmana i opsjena koje slušaju i razmisle zbog čega nam birači nisu htjeli dati svoj glas. SDP nije izbore izgubio zbog HDZ-a, ne tražimo krivce u drugima.
A čin Domagoja Hajdukovića – on je odustao u korist Bernardića. Nije li to jasna politička trgovina?
– Čestitam kolegi Hajdukoviću na doprinosu promjenama. To je realno i vjerodostojno. O trgovini govore oni čija je to praksa, a to kolega Hajduković svakako nije. Poznajem ga kao moralnog i čestitog čovjeka. Hvala Slavoniji!
A vaša osobna ambicija u stranci? Gdje se vidite, kao potpredsjednik?
– Moja osobna ambicija je pridonijeti boljem SDP-u i vratiti što prije povjerenje građana u SDP, a SDP da upravlja Hrvatskom. Kao što bi kolega Bernardić rekao – desetljeće socijaldemokracije.
