ZAGREB Kada počnete pisati monografiju Ive Andrića, a poznat vam je njegov stav prema književnoj kritici »odbijte što su o meni rekli kritičari, ono što ostane, to sam ja« onda je to u najmanju ruku veliki izazov, priznao je akademik Krešimir Nemec kojega ova izjava nije obeshrabrila u dugogodišnjem minucioznom proučavanju opusa nobelovca čiji je rezultat upravo objavljena znanstvena monografija »Gospodar priče – Poetika Ive Andrića« u izdanju Školske knjige, promovirane jučer na Interliberu.

Situirajući Nemčevu monografiju u moru bibliografskih jedinica o ovom nobelovcu, sarajevski pisac i publicist Ivan Lovrenović kazao je da je riječ o najsveobuhvatnijem prikazu opusa ovog velikog autora.

Lovrenović je također istaknuo da Nemčeva knjiga donosi neke periferne, ali njemu važne nove podatke o piscu, poput detalja da je prema anketi sedamdesetih u Hrvatskoj Andrić bio najčitaniji srednjoškolski autor. A to je vrlo znakovito, naglašava on, u svjetlu beskrajnih prijepora o piščevoj pripadnosti na ovim prostorima. Na to se nadovezala urednica knjige i moderatorica Miroslava Vučić zapitavši ga zašto su Hrvati ljuti na Andrića.

– To nas vodi u beskrajan i nevažan razgovor, replicirao je Lovrenović kazavši da je upravo zato Nemčeva knjiga sjajna jer implicitno to pitanje smješta u nevažnu kategoriju. Hrvati mu zamjeraju renegatsvo, to što se, po njima, odrekao hrvatstva. No Andrić je bio puno zakučastija osoba, on se ustvari odrekao koječega, naveo je Lovrenović dodajući da Andrić zapravo nikad nije napustio ni hrvatski, ni srpski, ni bosanski jezik.

– On koristi štokavski univerzum i jezični je nasljednik donedavne tradicije bosanskih frajevaca koji su imali osjećaj za cjelokupni štokavski prostor. On ga je naprosto osjećao kao svoj, objasnio je Lovrenović.

Govoreći o recepciji njegova djela, Lovrenović je naglasio da je ona sada življa i strastvenija nego neposredno nakon njegove smrti. No, tada je bio kanoniziran, nedodirljiv autor što je piscu medvjeđa usluga.

– Sad je recepcija življa nego ikada, iako puna buke, bijesa i političke instumentalizacije koja je trojaka budući da imamo tri nacionalna ambijenta. U Bosni, u bošnjačkim krugovima, dominira jedna pogrešna teza koja upućuje da je Andrić štetan pisac. Andriću se u tom miljeu učitavaju potiličke namjere i tendencije koje ne postoje, upozorava Lovrenović.

Na to je Nemec citirao »Znakove pored puta« – »Sve su Drine ovog svijeta krive; nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo«. A ako on ispravi krivu Drinu hrvatske recepcije Andrićeva stvaralaštva, veli, nitko neće biti sretniji od njega.