Tomislav Ivković, nekada vrsni vratar (Maradoni je obranio dva kaznena udarca, jedan za 100 dolara…), na Mundijalu u Njemačkoj prije deset godina Kranjčarov prvi pomoćnik, vratio se na mjesto zločina, na Kajzericu. Odličan trener, jedini koji je ove sezone namučio Matjaža Keka u prvoj utakmici na Rujevici (1:0, strijelac Mitrović), tako da je u nastavku Rijeka dobro prošla… Očekivao je poziv iz Maksimira (Dinama), prije Krajčarova ustoličenja, kao i poslije njegove smjene, prije dolaska Bugarina. Ali… Ivković uživa u onome što radi na Kajzerici. Zbog toga su susreti s Lokomotivom tradicionalno neizvjesni i uzbudljivi. U kojima se vidi trenerova ruka.

Matjaž Kek je Rijekino jamstvo uspjeha. Kek i igrači. Igrači koji znaju i hoće igrati po Kekovu receptu. Brza lopta, prazan prostor, oba pravca… Igra Rijeke možda nikada nije imala toliko šarma. Napadačku raskoš. Uz napomenu da su u 13 utakmica primili samo 6 golova, od toga dva iz kaznenih udaraca. A golove zabijaju svi… Lokomotiva u Kranjčevićevoj danas ne može pobijediti, samo Rijeka može izgubiti. Bez obzira na to što je lopta okrugla. Ishod utakmice ovisi isključivo o Rijekinoj interpretaciji nogometne igre. O mentalnom stanju glave. Michelangelo je rekao da se crta mozgom, a ruke su samo pomoćno sredstvo, tako je i s – nogometom.

Ne znam smije li Lokomotiva pobijediti kada igra s Dinamom, ne želim se spuštati na takvu uličarsku razinu, još uvijek vjerujem u moral i poštenje, pa tako ni u priču da će Ivković igrati za – Dinamo. Ma igrat će za sebe, kao i cijela momčad. Jer, Kekov skalp danas zlata vrijedi, svladati Rijeku koja igra najljepši i najubojiti nogomet u Hrvata san je Ivkovića kao i Peteva, Pušnika i Zekića… Dinama, Hajduka i Osijeka. Rijeka je u ovom trenutku druga dimenzija. Pod tim psihološkim teretom mora to i potvrditi.

Nakon što je pobjegao s medijske lomače, Kek je dosta hladan na sve pohvale, pita se kako je od »potrošena trenera ziheraša«, postao »trener izumitelj«… U Rudešu su igrači Rijeke u drugom poluvremenu glave ostavili u svlačionici. Nakon onakve predstave, Rijekin trener nije želio pričati o suđenju – bilo bi nekorektno. Bez obzira na to što se o igri na krumpirištu Rudeša ne može govoriti. Trebalo bi zabraniti igrati na takvim travnjacima. Je su li Bradarić i Mišić platili ceh? Vraća li se Maleš u paru s Bradarićem? Maleš je joker za susrete s Lokomotivom, postigao je i jedan pogodak u Kranjčevićevoj. Posebice ako teren bude poput onoga u Rudešu. Za ostala mjesta nema puno dilema, odnosno sve je jasno. Andrijašević (protiv svojih!), iza Gavranovića, Vešović i Gorgon na »krilima«, u obrani je sve zabetonirano. Jadni oni igrači s klupe. Privilegirani su utoliko što mogu gledati utakmicu izbliza i – uživati. Barem bi tako trebalo biti i danas. Trebalo bi, jer, ponavljam, Rijeka se pita…

Sudi Igor Križarić, onaj isti koji je u Vinkovcima poništio bez razloga pogodak Andrijaševića. Je li ga povjerenik Dušan Kukić (i predsjednik sudaca) poslao u Kranjčevićevu na »test iz poštenja«? Ne može dvaput ošteti Rijeku u dva suđenja… Inače, Križarić je u doba Elvisa Scorije (1. rujna 2012.) dosudio kazneni udarac za Rijeku u susretu s Hajdukom nakon što se prekršaj dogodio pola metra izvan šesnaesterca. Rijeka je dobila 1:0 pogotkom Kreilacha. A Andrijašević je ušao u Krstičevićev sastav u 56. minuti… Danas igra za Rijeku, najbolji je igrač, protiv drugog bivšeg kluba – Lokomotive.