Žalim one koji se moraju baviti poljudskom septičkom jamom. Hajdukovcima (Kosom, Brancom, Šalinovićem, navijačima…), ljudima s krunicom i Biblijom, koji se bore protiv vragova iz Kuće nogometne prijevare. Brunom Marićem i čakijama, kaznenim udarcem kojega ne bi dosudio ni Mateo Beusan pod prijetnjom oružja. U Titogradu (Podgorici!). Bio sam na onoj utakmici kada su pokrali Rijeku, o kojoj govori Beusan, a on je mahao kao onaj pomoćni sudac u Dugopolju (igrali su Hajduk i Rijeka), za kojega je Damir Mišković rekao da bi učinio isto, ne bi spuštao zastavicu. Jer, draži mu je život… Pretjerali su svi zajedno. Hajduk na jednoj strani, drugi klubovi prve i druge lige (21) na drugoj strani barikade. »Mamićeve prostitutke« iz Šukerova pakla i poljudski junaci, borci za poštenje. Svaka utakmica, penal jedan…

Rujevica kao da je drugi planet. Radost i veselje. Ako zanemarimo malo ustaštva. Uz zvižduke promptne osude. Spremni, ali za naslov prvaka Hrvatske! Nakon što je Dinamo osvojio posljednjih jedanaest kruna.

Četiri pobjede zaredom (Dinamo, Split, Istra, Osijek), dvanaest golova i isto toliko osvojenih bodova. Matjaž Kek okrenuo je četiri asa, prvi poker. A partija je dugačka, odigrana je tek jedna trećina prvenstva. Karte se dijele s pištoljima na stolu (ne onim Marićevim…), kao u Saloonu na Divljem zapadu. Svi čekaju kada će utrčati Zdravko Mamić. Već sada traže albi. Pogrešno.

Nazvao je doktor nakon nedjeljne pobjede Rijeke nad Osijekom. Doktor je u mladosti igrao nogomet, sada rekreativno s nekdašnjim Rijekinim zvijezdama, razumije se u loptanje, bio je i član Uprave, Miškovićev je prijatelj… Jedan od onih kojima Matjaž Kek nije sjeo. A nije jedini.

– Fantastična atmomsfera, nevjerojatna sinergija terena i tribina. Matjaž Kek je stvorio momčad i udahnuo joj dušu, ne sjećam se kada je Rijeka bila toliko razigrana i raskošna. Snaga i ljepota loptanja. Nedjelja poslije podne, sunce, ambijent, igra… Užitak!

Orgazam, doktore! Ne znam kolike su cijene ulaznica, ali za ovakav nogomet isplati se – platiti! I veću cijenu… Jer, mjesta je tek nešto više od pet tisuća, ako Kekova momčad nastavi s ovakvim predstavama, ulaznica će imati vrijednost suhog zlata. U proljetom nastavku, posebice, ako Rijeka, a to se očekuje, krene u lov na naslov sa šest (sadašnjih) bodova prednosti pred Dinamom. Do kraja kalendarske godine najvažnije je ne izgubiti u Maksimiru.

Dok su mnogi vrtjeli glavom kada su odlazili Tomasov, Bezjak, Balaj, Samardžić…, predsjednik Damir Mišković je tvrdio da će ovo biti najjača Rijeka u njegovu mandatu. Sve je počelo u ožujku 2012. godine. Dokovanjem nasukana broda. Vjerovao je u Keka kada su se mnogi trudili »naučno dokazati« kako je Slovenac limitirani trener kojemu su igrači okrenuli leđa, a njegova filozofija igre je »bunkeraška« malih klubova, s kojom se ne osvajaju naslovi. Vjerovao je Mišković u Keka, Juričića i Mancea, kada je u pitanju struka i danas uživa. S Rujevice puca pogled na cijelu Hrvatsku. Rijeka ima šest bodova više od Dinama, ali važnije od toga je činjenica da nitko ne igra tako lijep nogomet.

Nevjerojatno je kako su dva igrača, Andrijašević i Gorgon, promijenili krvnu sliku momčadi. U odnosu na prošlu sezonu ovo je čista poezija. Presing i ljepota. Bez prvoga ne bi bilo ni drugoga. Nitko Riječanima ne može parirati u ovom trenutku. Objektivno, samo je Dinamo konkurent za naslov. Ako Rijeka na kraju i ne bude prva, treba uživati u svakom trenutku, jer ovo je zaista Kekova čarolija. A to nije krajnji domet ove ekipe koja pobjeđuje nevjerojatnom lakoćom. S osmijehom na licu.

Nakon pobjede u Puli rekao je Kek da navijači imaju pravo na snove, novinari na analize i predviđanja, rade svoj posao, a pred njegovim igračima je puno posla. Protiv Osijeka je trebao biti derbi. Trebao je biti, ali igrala je samo Rijeka. Fantastično. Kako reče doktor!

Nije pretjerivanje, ali mogla bi to bili najbolja Rijeka u posljednjih 40 godina. Blizu je… Tko će zaustaviti Gavranovića i Gorgona, Ristovskog i Vešovića. Govorimo o igri prema naprijed, gdje je Andrijašević »svjetionik«. Imponira geometrija i mirnoća Bradarića i Mišića, arhitekata igre Rijeke. Stoperi Mitrović i Elez su poput sijamaskih blizanaca. Ispred sebe imaju – momčad. Klupa je puna »gladnih vukova«. Rijeka snova!