RIJEKA Za prvi čakavski mjuzikl »Sušak, Sušak« i dalje vlada izniman interes publike. Obnova ove kazališne uspješnice do posljednjeg je mjesta ispunila gledalište Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, a publika je izvođače i autorsku ekipu ispratila ovacijama i nekoliko puta pozivala na poklon.

Od premijere u rujnu prošle godine predstava je doživjela i neke izmjene. Obnova se više ne izvodi uz pratnju orkestra uživo, promijenjen je redoslijed nekih songova, nadopisane su scene s Pepicom, a pojačane su i scene s plesačima tako da mjuzikl djeluje vizualno raskošnije. Koreografkinja je Martina Hrlić Rogić, a sudjeluju članovi plesne skupine Flame. Novi su i dizajn svjetla i projekcija Dalibora Fugošića.

Obnova je nastala u samostalnoj produkciji, a u dogovoru s HNK-om Ivana pl. Zajca zadržani su glumci Hrvatske i Talijanske drame te članovi Opere (prvobitno su u realizaciji mjuzikla snage bili udružili Studio Maraton i HNK Ivana pl. Zajca). Autor teksta je Mensur Puhovac, skladatelj je Olja Dešić, a »Sušak, Sušak« režirao je Edvin Liverić.

Ovaj originalni riječki mjuzikl na jednoj je razini priča o povijesti Sušaka, u razdoblju od 1930-ih do 1970-ih godina. Mjesto radnje je oštarija uz nekadašnji sušački kolodvor, koji je 2008. godine srušen zbog izgradnje ceste. Mjuzikl ima nostalgično-emotivnu crtu koja evocira Sušak kakav je nekad bio i koji pamti vlasnik oštarije Barba Pave.

Ovim mjuziklom »oživljeni« su nekadašnji posjetitelji sušačkog kolodvora – placarice, mlekarice, lučki radnici – mali i obični ljudi koji su činili povijest Sušaka. U dijalogu između Profesora (Anton Plešić) i Barbe Pave (Mario Lipovšek Battifiaca) razvija se i tema ondašnje jezične situacije. Profesor govori književnim hrvatskim jezikom, a većina ostalih gostiju oštarije čakavicom, dok Željezničar kojega je utjelovio Denis Brižić odražava nekadašnju stvarnost Rijeke i Sušaka, kad su se ovdje mogli čuti njemački, mađarski, talijanski i drugi jezici.

Razgovor između Profesora i Barbe Pave povlači i još jednu temu – granicu koja je u to vrijeme postojala između Rijeke i Sušaka. Novo razdoblje za Sušak nastupa u vrijeme Drugog svjetskog rata, kad likovi iz kolodvorske gostionice odlaze u partizane. U poraću neki od bivših revolucionara partizanske uniforme zamjenjuju direktorskim odijelima, a ovu promjenu na duhovit su način evocirali Lucio Slama i Denis Brižić. Među nezaobilaznim sušačkim figurama je i legendarni Frane pitur, koji je kao pučki smjehotvorac svojim šalama, dosjetkama i kalamburima nasmijavao ne samo svoje sugrađane, nego i europsku gospodu svojega vremena. Svako malo mjesto ima i svoga popa, a u »Sušaku, Sušaku« igra ga Nenad Vukelić.

To je povijesna razina mjuzikla, a okosnica radnje je u dvije usporedne ljubavne priče – jedna se odvija između Pavine kćeri Ane i dimnjačara Lovre, a druga između Barbe Pave, koji je ostao udovac, i Pepice. Anu i Lovru tumače Katja Budimčić te Damir Kedžo i Antonio Krištofić u alternaciji. Pepicu je utjelovila Olivera Baljak, u ulogama poštara i smetlara pojavljuje se Mensur Puhovac, a unuka Ivića igra Frano Živković.