Europa kao nagrada

Rukometaši Zameta danas gostuju u Bukureštu

Igor Duvnjak

NL arhiva

NL arhiva

Dobili smo renomiranog suparnika, pokušat ćemo napraviti što bolji rezultat, ali nama i dalje jedini prioritet ostaje Premijer liga – kaže Valter Matošević, trener Riječana



BUKUREŠT Rukometaši »Zameta« su se upleli u gusti splet utakmica na početku sezone od kojih je sada prva i najvažnija ova današnja u Bukureštu, prvi susret drugog kola kvalifikacija za plasman u Kup EHF-a s istoimenim domaćim uglednim rumunjskim klubom. Rumunjska epizoda je izborena poslije uzbudljivih duela s francuskim »Creteilom« u kojima je »produžena viza« za boravak riječke momčadi na europskoj sceni.


A boravak na europskoj sceni donosi i europski ritam odigravanja utakmica. Riječani su danas (13 sati) u Bukureštu, u srijedu gostuju kod »Metalca« u Zagrebu, u subotu dočekuju Rumunje u uzvratu, u srijedi im dolazi u goste »Ribola Kaštela« i u subotu gostuju kod »Rudara«.


– Ritam igranja, istina, stvara probleme, ali to su slatke brige. Ovo igranje u Europi je velika nagrada našim igračima, zadovoljština što su prošli jednog renomiranog suparnika kao što je »Creteil«. No, te utakmice sada su iza nas, treba se okrenuti budućnosti, činjenici da danas igramo s »Bukureštom«. Idemo napraviti što bolji rezultat, iako nama i dalje jedini prioritet ostaje Premijer liga, koja je sigurno zahtjevna budući da je znatno smanjen broj klubova i da se povećala njihova kvaliteta.




Naporni ritam igranja traži svoje, treneri se moraju snalaziti u pripremanju momčadi kako bi ona odgovorila zahtjevima teških utakmica.


Ludi ritam


– Bit će nam dosta teško igrati u ovom rasporedu subota – srijeda jer imamo puno igrača učenika i studenata, mladića sa školskim i fakultetskim obavezama. Oni nisu navikli na takav ritam igranja, koji povrh svega zahtijeva i dva treninga dnevno, što mi na našu veliku žalost nemamo. No, što je tu je, mi treneri »kemijamo« u svemu tome. Igrači su željni dokazivanja, dobrih igara. Možda se taj nedostatak snage, treninga nadomjesti željom za dokazivanjem.


Već je utakmica s »Creteilom« pokazala da su europske utakmice za ovdašnje rukometno okruženje nešto sasvim drugo od nadmetanja za bodove u domaćoj ligi. – Europa je nagrada i riječkoj publici, međutim, bilo mi je donekle žao što je na utakmici s »Dubravom« dvorana zjapila prazna. Poslije one briljatne partije s »Creteilom«, kada je dvorana bila solidno popunjena, u domaćem ligaškom derbiju sa Zagrepčanima – ništa. Razumijem taj europski impuls, ime suparnika što je privuklo publiku, ali smatram da ovi igrači zaslužuju veću gledanost. Matošević i Mišković su na početku novog puta jer imaju na raspolaganju obnovljenu momčad s kojom ima dosta posla.– Treba puno toga popraviti, kao prvo treba se uigrati. Imali smo ekipu koja je dvije-tri godine bila zajedno, što je kulminiralo plasmanom u Europu. No, osuđeni smo na stalne izmjene u sastavu, htjeli ili ne, to moramo prihvatiti, takva je situacija. S obzirom na rezultate, naši igrači su traženi, što je i normalno. Snalazmo se nekako, nije lako.

Čvrsta obrana


U ove neželjene zametske promjene se uvukla i ozljeda efikasnog desnog krila Filipa Glavaša, koji neće igrati u Bukureštu.– To je sport, moramo se s tim pomiriti. Nažalost, dogodila mu se možda nekontrolirana reakcija, povukla ga je lopta, ozlijedio je stopalo. Na tom mjestu imamo Patrika Martinovića, dijete od 16 godina, koje nam je sada prvo desno krilo. Matošević je na nekim kratkim snimkama vidio igru svojih današnjih suparnika.

– U svakom slučaju, riječ je o dobroj momčadi. Uz ostalo, imaju dva reprezentativca Bosne i Hercegovine, koja igra značajnu ulogu u Europskom rukometu, stalno je tu negdje, bili su i na SP-u. Dakle, imaju odlilčnog vratara Marija Blaževića, i srednjeg beka Sašu Marijanca. Imaju i Gocu Georgijevskog, prvo desno krilo makedonske reprezentacije te neke rukometaše iz Srbije. Klub spada u sportsko društvo »Bukurešt«, rukometašice su im prvakinje Europe. Muški rumunjski rukomet ima veliku tradiciju. Igramo s kvalitetnim suparnikom u malo za nas čudnom terminu, poslije »pojačanog doručka«. 


Ne znajući previše o igri »Bukurešta«, Zamećani su stvorili svoje taktičke planove.– Čim se igra u gostima, postoji samo jedno, a to je igrati čvrstu obranu, pokušati limitirati domaće šutere. Iz te obrane valja pokušati zabiti što više lakih golova. Na puni napad ne možemo puno jer imamo jednog klasičnog šutera. Nemamo razbijače s vanjskih pozicija da bismo mogli razbiti njihove zone »6-0« ili »5-1«. Međutim, ne bismo bili sportaši kada se ne bismo nadali uspjehu. Uz obranu, u napadu moramo igrati strpljivo do gola. Ne smijemo gubiti glavu, rješavati napade u petoj sekundi. To su potencijalne opasnosti, pogotovo u Europi i to na gostovanju – poručio je Valter Matošević.