Kada sam ga pitala ima li grižnju savjesti, rekao je: »I da, i ne. Imam, jer sam oduzeo život, a i nemam jer sam grozno patio sedam-osam mjeseci« – obrazložila je liječnica iz BOLS-a, naglašavajući da je već u startu isključila mogućnost manipulacije, da Kulišek sve fingira
Za Dina Kulišeka nisam znao sve dok nije smješten u istu sobu, ćeliju u istražnom zatvoru u kojoj sam tada bio i ja. Došao je u krvavoj odjeći i izgrebanih ruku. Prvog dana je samo šutio, no drugog dana, kada smo u jednom trenutku ostali sami, sve mi je ispričao, uz kavu i cigarete. Ispričao mi je da je imao razmirica s bivšom djevojkom, a ona da je otišla s mladićem s kojim nije bio u dobrim odnosima. Kazao je da je sve kulminiralo s dugovanjima za »travu« ili nešto drugo, pa se odlučio osvetiti. Pričao mi je da je tog dana čekao na zidiću pred zgradom u kojoj je stanovao taj dečko, promatrajući kada će njegova majka ili otac napustiti stan. Nažalost, dogodilo se, to su bile njegove riječi. Kako mi je ispričao, na silu je ušao u stan i s po 20 do 30 uboda »ispikao« momka i djevojku. Rekao je da je nož poslije bacio na »ljubavni put« u Crikvenici, dok je krvave tenisice sakrio ispod kreveta nekog svog kolege.
– Nije istina 90 posto toga što ste ispričali! – reagirao je Kulišek već u prvom dijelu svjedočenja bivšeg »cimera« iz ćelije. Taj je Bjelovarčanin svojim svjedočenjem uspio isprovocirati i pokazati dotad u sudnici nepoznato lice optuženog. Kulišeka, koji je na dosadašnjim raspravama uvijek sjedio mirno i nije imao nikakve primjedbe ni pitanja, ovaj svjedok je očito iritirao svojim optužbama i više puta je htio iznijeti primjedbe, no odvjetnici su ga u tome spriječili.
– No, dobro. Neka završi, i tako sve laže – prihvatio je Kulišek sugestije svojih odvjetnika, Ljube Pavasovića Viskovića i Gorana Marjanovića.
(Ne)ugodan cimer
Izjavio je to jučer 43-godišnji Bjelovarčanin D. G, svjedok koji je iz istražnog zatvora u Osijeku doveden u sudnicu riječkog Županijskog suda, na nastavak suđenja 23-godišnjem Dinu Kulišeku iz Dramlja, optuženom za jezivi zločin u zgradi u crikveničkoj Ulici kralja Tomislava prije dvije godine, ubojstvo 22-godišnjeg Ivana Jagodića i pokušaj ubojstva njegove djevojke, tada 19-godišnje Meriem Demo.
– Ako lažem, kako onda znam da si išao za njima iz prostorije u prostorije i »pikao« ih – konstatirao je svjedok na primjedbu optuženog da ne govori istinu. Objasnio je da Kulišek nije bio dugo s njima i ostalima u ćeliji, maksimalno sedam dana.
– Dok je bio s nama govorio je da će igrati na kartu neuračunljivosti, da mu neće moći ništa, da je, uz to što je mlad, dosad neosuđivan. Kulišek to nije rekao samo meni, nego i momcima na šetnji u zatvoru, a posebice jednom dečku, nadimka Kec, koji mu je davao cigarete, iako nije bio u našoj sobi – kazao je muškarac, objašnjavajući da njemu i ostalima iz ćelije nije bilo baš drago kada im je kao »sustanar« stigao Kulišek.
– Navečer prvog dana čuli smo na vijestima na televiziji što je napravio. Nisam se baš bojao, ali bilo mi je nelagodno. Razgovarali smo između sebe mi pritvorenici, tko može vjerovati takvom čovjeku koji je u stanju zadati svakome od dvoje mladih desetke uboda. Dok je bilo vrijeme spavanja pazilo se, uvijek je netko od nas bio budan. Čujte, ono zbog čega je stigao u zatvor bilo je izvan svake pameti. A ponašao se mrtav-hladan, kao da to nije napravio. Sjedio je i klimao glavom. »Čeka te velika robija«, govorili smo mu, ali bi on kazao da će igrati na kartu neubrojivosti – naglasio je 43-godišnjak. Na pitanje Kulišekovih odvjetnika je li »spominjao probleme sa Sotonom, vragovima, neke probleme u glavi«, svjedok je odgovorio da je o »tim stvarima«, njemu nepojmljivim, pričao s Kecom.
Kulišekovi odvjetnici pitali su 43-godišnjaka u sudnici kako je postao svjedok u ovom slučaju, na što on najprije nije htio odgovoriti, a poslije je objasnio da je s pričom koju mu je iznio Kulišek htio upoznati nadzornika u zatvoru, jer to više nije mogao držati u sebi.
– Prošla mi je kroz glavu misao što bih ja napravio da je mom djetetu, a tada je moja kćer imala 16 godina, netko napravio nešto takvo. Ni bi ga spasio ni Ljubo Pavasović Visković – podvukao je svjedok, obraćajući se tom Kulišekovom odvjetniku.
U sudnici je pročitan iskaz 43-godišnjaka na saslušanju u tužiteljstvu u rujnu 2014. godine, kada je ispričao da je Kulišek, koji je najprije bio samozatajan kada je stigao u zatvor, rekao da je pritvoren zbog dva ubojstva, te da je okrivljeni ostao iznenađen kada je saznao da je ranjena djevojka preživjela. Na tom ispitivanju svjedok je kazao i da mu je Kulišek rekao da je imao namjeru ubiti i majku mladića kojem je oduzeo život, spominjući i da mu se priviđaju vragovi. »Jednom kada smo gledali film na televiziji i scenu uboda nožem u vrat Kulišek je rekao da je i on tako ubio. Zgrozilo me to«, pričao je tada svjedok.
Na inzistiranja i pitanja odvjetnika obrane, svjedok je obrazložio da se sada nalazi u istražnom zatvoru u Osijeku, pod sumnjom da je počinio teško ubojstvo, usmrtio 75-godišnju ženu kojoj je i ukrao karticu pa podigao 8.000 kuna. Priznao je da je dosad dvaput osuđivan na zatvorske kazne, zbog razbojništva i prevare, a suđen i uvjetno.
Zatvorski liječnik, koji je zaprimio Kulišeka, opisao je u sudnici da je optuženi tada bio miran, da je »prilično realno izgledao« i znao gdje se točno nalazi. Kasnije je u razgovoru s Kulišekom od njega saznao da »čuje glasove« koje može kontrolirati.
– Tvrdio je da ih čuje i u trenutku našeg razgovora. U jednom trenutku je i pokazivao rukama kao da s nekim komunicira. Čak je i posumnjao da smo mi zaduženi za kontrolu nad njime – kazao je liječnik, objašnjavajući da je pritvoreniku prepisao terapiju, a onda je odveden u zatvorsku bolnicu. Psihijatrica iz zagrebačke Bolnice za osobe lišene slobode, u kojoj je Kulišek boravio oko 11 mjeseci, kazala je da je već prva dijagnoza bila – akutni psihotički poremećaj.
– Bio je dosta povučen, šutljiv. Imate osjećaj da stvarno imate bolesnika, praznog i udaljenog, emocionalno opustošenog. Kao da se dosta dugo muči s tom svojom problematikom – istaknula je psihijatrica.
– Kada sam ga pitala ima li grižnju savjesti, rekao je: »I da, i ne. Imam, jer sam oduzeo život, a i nemam jer sam grozno patio sedam-osam mjeseci« – obrazložila je liječnica iz BOLS-a, naglašavajući da je već u startu isključila mogućnost manipulacije, da Kulišek sve fingira. – Glasovi u glavi, kako ih on naziva, ostali su prisutni cijeli tijek liječenja – rekla je.
Sanjao demone
– Ne mogu vjerovati da je Dino to napravio, on je jako dobar dečko, poznajem ga jako dobro. Prijatelji smo, znamo se još od osnovne škole. S ubijenim Ivanom Jagodićem bio sam poznanik. Jagodić je inače prodavao speed i »travu«, a Kulišek je bio kupac. Jagodić je uvijek u društvu »spuštao« Kulišeku, nije ga baš volio – konstatirao je u svom svjedočenju 21-godišnji Crikveničanin M. M., koji je također u sudnicu doveden iz zatvora, ali pulskog. Mladić je ispričao da je kritičnog dana s ocem otišao za Zagreb, dan nakon što su Kulišeka njegovi roditelji potjerali iz kuće, pa je došao sa svojim stvarima, tri kofera punim robe, kod njega kako bi prespavao. Vratio se iz Zagreba oko 16-17 sati, a 15 minuta poslije njega u stan je došao Kulišek. Zabavljali su se kompjutorskim igrama, a onda s psom obojica izašla iz kuće.
– U šumarku sam zapalio joint. Tada mi je i stigla poruka na mobitel da sakrijem Kulišeka. Kada smo odlazili iz šumice opkolili su nas specijalci i priveli – prisjećao se svjedok, kojem je – zbog većih razlika u odnosu na svjedočenje u tužiteljstvu prije dvije godine i sadašnje amnezije u nekim bitnim detaljima – pročitan taj iskaz.
U kolovozu 2014. godine mladić je na saslušanju u DORH-u ispričao da su Kulišek i Jagodić bili u razmiricama zbog 100 eura povezanih s prodanom marihuanom, da su si prijetili preko Facebooka. Kazao je da je Kulišek, nakon njegovog dolaska iz Zagreba, stigao u stan s posjekotinom na ruci, da mu je curila krv, a tenisice su mu bile krvave. »Rekao je da je napravio što je trebao. Strah me bilo pitati što to zapravo znači, no mislio sam da ga je samo natukao«, pričao je tužiteljima Crikveničanin.
– Sve ono što sam tada rekao izjavio sam kako bih što prije otišao doma – objasnio je jučer u sudnici svjedok, tvrdeći da mu je Kulišek svojedobno rekao da mu je Jagodić prijetio da će ga ubiti, a i njemu samom Jagodić je rekao da poruči Kulišeku da se čuva. Objasnio je da je tada bio narkoman, pa se ni ne sjeća dijela svog života. Ustvrdio je da je Kulišek imao na nogama njegove tenisice, dok su policajci u pretrazi našli tenisice optuženika ispod kreveta svjedoka.
– Jagodić je bio sotonist, cijeli grad je to znao. To vam je bacanje uroka, vradžbina. Znam da je bio sotonist i po slikama na Faceu, bila je i fotografija na kojoj je obučen kao vampir, postavljao je pentagrame… Imao je tri šestice ispisane na ruci – opisao je prijatelj optuženog. Za Kulišeka je rekao da je znao imati psihičke probleme, kada je bio »čist«.
– Imao je lagane halucinacije. Prošlo bi mu nešto pred očima, imao je flashbackove… Znao je pričati sam sa sobom, mrmljati… Znale bi ga »puknuti« neke čudne ideje. Kao da je sanjao neke demone. Pričao je da ima glasove u glavi. Pojavljivao bi mu se demonski glas pokojnog Jagodića. Bilo je to još dok je Jagodić bio živ, možda mjesec dana prije ubojstva. Kulišek je počeo ludit, nije znao što će. No, nikad nije bio agresivan – zaključio je prijatelj optuženog. Suđenje se nastavlja u studenom.
