Što je zajedničko Ivanu Krstanoviću i Milanu Radoviću? Obojica su vrsni napadači koji su u jednom dijelu svoje karijere više nego uspješno nosili dres »Rijeke«. Milana Radovića uvijek se rado sjećaju oni malo stariji navijači »Rijeke«. Golgeter iz Pirota donio je na Kantridu svojim pogotkom prvi Kup Jugoslavije 1978. godine. Početkom 80-tih bio je i prvi strijelac Ju-lige. Ivan Krstanović za razliku od Radovića nikada nije bio ljubimac riječke publike iako je dao nemali doprinos osvajanju posljednje Kupa Hrvatske i Superkupa, te drugom proboju u skupinu Europske lige. »Krlja« je zabio 56 golova u 123 službena nastupa za »Rijeku«, a »Krle« 20 pogodaka u 58 nastupa. Krstanović je od svojih 20 golova gotovo polovicu (devet) zabio s bijele točke. Za svojega boravka pod stijenama Kantride bio je nepogrešiv s bijele točke! Otišao je u zimu 2014. godine, zapravo netko je procijenio da je Bekim Balaj bolje riješenje… Uporedo s Ivanovim odlaskom počeli su riječki problemi s izvođenjem najstrožih kazni. »Rijeka« je od Krstanovićeva odlaska promašila čak sedam od ukupno 11 izvedenih penala u službenim utakmicam! Elementarna matematika sugerira da bi Riječani, da su iskoristili jedanaesterce protiv »Intera« i »Cibalije« ove sezone, imali četiri boda više na kontu, odnosno trenutno pet bodova prednosti u odnosu na »Dinamo« i »Osijek«.

Previše rotacija

– Kažete da su iskoristili samo četiri od 11 penala otkada sam ja otišao iz »Rijeke«? Nisam to znao… Sigurno da je to previše promašaja, ali dogodi se… – govori Krstanović, koji će ponuditi svoje objašnjenje tom neobičnom fenomenu.

– Puno se igrača rotira i vjerojatno to unosi određenu nesigurnost. To je po meni najveći problem – tvrdi »Krle« koji je do odlaska iz »Rijeke« iskoristio sve penale koje je izvodio. Prvi u karijeri promašio je u dresu »Zadra«, kasnije nije još jednom bio precizan u dresu »Širokog Brijega«.

– Što se dogodilo da sam počeo promašivati? Pala je koncentracija… Dogodi se ako nisi sto posto – dodaje Krstanović i tvrdi da je za sigurno izvođenje penala najbitnija – mentalna snaga.

– Najbitnija je koncentracija, da budeš sto posto kada izvodiš penal. Bitno je i da ti trener da sigurnost, dakle da znaš da ćeš izvoditi idući i ako promašiš. Nezgodno je kada se stalno mijenjaju izvođači. U »Širokom Brijegu« sam prošle sezone promašio penal, ali trener mi je odmah rekao »pucaš i dalje pa makar promašiš pet idućih« – kaže stastiti napadač.

Odabir izvođača

Milan Radović ponudit će malo drugačije razmišljanje kada je riječ o izvođenju najstrožih kazni.

– Prije svega nije lako pucati penal – započeo je Radović. – Jedno je pucati penal kod 0:0, a drugo kad vodiš s dva ili tri gola razlike. Igrač mora pucati penale na svakom treningu. Svaka momčad obično ima tri, četiri izvođača. Oni moraju na svakom treningu pucati najmanje 20 penala da bi svoj udarac doveli do savršenstva. U tom slučaju ni deset vratara ne može zaustaviti taj udarac. Naravno da je lako sada biti pametan, ali ja nikada ne bih dao Gorgonu da puca penal. Igrač je tek došao u klub, nije se još aklimatizirao, ovo mu je bila tek druga utakmica…

Gorgon je prošle sezone iskoristio osam od devet penala u dresu bečke »Austrije«, dakle ne može se reći da je odluka bila pogrešna.

– Ovo je ipak nova sredina za njega, želi se dokazati i to je bio veliki teret za njega. Slično je napravio i trener »Hajduka« Marijan Pušnik kada je dao pucati penal Ćosiću u odlučnoj seriji. Dečko koji je tek došao u klub postao je veliki tragičar – dodaje »Krlja«.

Obojica su se osvrnula i na »Rijekin« problem s realizacijom.

– Sigurno da je nezgodno kada ode puno igrača, teško je to posložiti preko noći. Ne može se očekivati da će igrač koji je tek došao odmah pohvatiti s momčadi. Treba malo vremena. Ljudi se varaju ako mislite da je to tako jednostavno. »Rijeka« ima puno kvalitetnih igrača i vjerujem da može bolje nego prošle sezone – kaže Krstanović.

Više napadača

Radović smatra da »Rijeka« ipak ima određene kadrovske probleme u vršku napada koji utječu na igru u završnici.

– Kako je počela utakmica u Vinkovcima, mislio sam da ćemo je dobiti s tri, četiri gola razlike, međutim nismo – govori Radović. – Iskreno, ne znam što se događa u momčadi, nisam na treninzima tako da ne mogu ulaziti u neke detalje. Činjenica je da nemamo pravoga centarfora, gdje bi dakle igra bila podređena njemu, ali imamo puno napadača! Trebalo bi, dakle, igrati s više napadača!

»Rijeka« ima u kadru jednog klasičnog centarfora Harisa Handžića, koji je doveden ovoga ljeta, a još uvijek nije dobio šansu.

– Handžića ne poznajem, nisam ga imao prilike vidjeti i stoga ne mogu suditi o njegovim kvalitetama – nastavlja Radović. – Unatoč tome mi moramo i možemo biti puno agresivniji i brži u završnici jer bez toga se ne može ništa. Moramo igrati sa što više napadača kako bi što više igrača ulazilo u završnicu. Onda je lakše dati gol.

Trener Matjaž Kek tvrdi da se kroz sustav 4-2-3-1 zapravo igra s četvoricom napadača…

– Ne bih ulazio u te detalje jer su neke moje dobronamjerne kritike već doživljene kao napad na trenera i klub. Mogu, međutim, reći sljedeće: ja u Vinkovcima nikada ne bih iz igre izvukao Mateija! Zašto? Zato jer sve što se događalo na terenu događalo se oko njega i Vešovića. Oni su igrači koji su donosili prevagu na terenu! To je, naravno, samo moje mišljenje… – kaže bivši napadač »Rijeke«.