Utakmica u kojoj se na tribinama svi poznaju / Snimio D. Kovačević
Ponekad je privilegij biti novinar. Možete uživo gledati utakmicu na koju ne smiju doći političari, jučer u svečanoj loži nije smio biti ni gazda Maksimira (i svega u našem nogometu, kako neki tvrde) – Zdravko Mamić.
Na startu kvalifikacija za mundijal 2018. u Rusiji izgubili smo dva boda od – Turaka. U otužnom ambijentu Maksimira Turci su iznenadili Čačićeve zvijezde. Uzalud Modrićeva uklizavanja i majstorije, naši reprezentativci nisu bili raspoloženi u fazi napada. Uklopili su se u sivilo ambijenta. Turci su do remija došli – taktikom. Oružje slabijih u takvim utakmicama. A igrač utakmice bio je vratar Babacan.
Utakmica u kojoj se na tribinama svi poznajemo. Kao na nekoj vrtnoj zabavi. Naravno, osim bučnih turskih novinara.
Nema nikakve razlike između države i televizije (HRT-a, naravno), kada je riječ o brizi (praćenju), hrvatskog sporta (ostavimo Olimpijske igre i europska prvenstva u nogometu), pa su utakmice bez publike (treća nakon one s Italijom i Bugarskom), javnoj televiziji kao naručene. UEFA kažnjavanjem HNS-a sponzorira HRT. Utakmica vrijedi cijenu pretplate.
Inače, kao da se igralo u Tutankamonovoj grobnici. U grobnoj tišini. Punoj bogatstva. Iz koje su, kada je otkrivena, zlato iznosili 84 dana. U maksimirskoj grobnici beskrajne navijačke ljubavi, Tutankamonovo zlato bili su naši nogometaši – Modrić, Rakitić, Pjaca, Mandžukić, Perišić…
Vrijeme do odmora je curilo i žurilo. Netaknutih mreža. A onda u dvije minute dva gola s Modrićem u naslovnoj ulozi. Najprije je zaradio kazneni udarac u slalomu »lažnjaka« (Rakitić pretvorio u vodstvo), a onda je skrivio slobodan udarac kojega je Calhanoglu (uz suradnju Perišića) pretvorio u pogodak. S obzirom na to da ambijent, a bilo je oblačno i mračno kao u rogu bez obzira na jake reflektore, diktira dojam, prvo je poluvrijeme bilo dosadno. Scena za horror filmove.
Fatih Terim, turski izbornik, potjerao je iz reprezentacije neke igrače koji nisu »ljubili Erdoganovu sliku«, ali duh je ostao isti. Kao kaktus žilava momčad, ogledalo svog trenera. Starog lisca. Micao je Terim figure, pa je tako Aykan počeo kao flaster na Modriću, u veznom redu, nakon pola sata premješten je na poziciju lijevog beka (Koybasi je zauzeo njegovo mjesto) i skrivio kazneni udarac. U nastavku je zamijenjen… Turci tehnički inferiorni, ali taktički disciplinirani do boli. Agresivni i mudri.
Čačić je počeo s Pjacom i Perišićem na krilima, Mandžukić je još jednom bolje igrao fazu obrane nego je obavljao svoj osnovni posao – zabijati golove. Htio je odmah napasti Turke… Htio je, ali jedno je ono nacrtano u svlačionici, a drugo je crtanje akcija po travnjaku. Terim je dobro popunio sredinu terena, znao je da ne smije dozvoliti Modriću, Rakitiću i Badelju da nametnu brzu igru, lako osvajaju prostor kroz sredinu. Čačić je malo presložio figure ulaskom Brozovića (Rakitić). Turci su se u nastavku branili, Modrić je dirigirao hrvatskim orkestrom, dijelio lopte, sugerirao akcije, ali malo je bilo brzih i kvalitetnih lopti, bez obzira na dominaciju. Previše je igrača bilo u nekom drugom filmu. Promijenio je Čačić oba napadača, Pjacu i Mandžukića, uveo Nikolu Kalinića i Kramarića u završnoj fazi utakmice, ali nije bilo baruta u našim kopačkama. Šteta, zaslužili smo više, iako Turci nisu ništa oteli.
