RIJEKA Kada se uoči premijerne utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu tadašnji izbornik »kockastih«, Niko Kovač, suočio s jedinom dvojbom i trebao donijeti konačnu odluku o tome tko će s Vedranom Ćorlukom činiti stoperski par protiv »carioca« (Lovren ili Schildenfeld), »Čarli« je na jednoj od konferencija za novinare poslao znakovitu poruku:

– Lovren i ja nismo odigrali puno utakmica zajedno. Zapravo, igrali smo u tandemu samo u nekoliko navrata i to, moram biti iskren i priznati, nije baš bilo na nekoj razini – poručio je Ćorluka, kojega Kovač očito nije shvatio ozbiljno s obzirom na činjenicu da je u sve tri utakmice na brazilskim travnjacima u paru s Ćorlukom igrao baš – Lovren! I kao što to prethodno reče Ćorluka, nije to bilo na nekoj razini, dojam je pogotovo pokvarila oproštajna utakmica protiv Meksika.

U pripremnom razdoblju pred odlazak na Europsko prvenstvo u Francusku vrlo slična dvojba (Lovren ili Vida) još uvijek aktualnoga izbornika Ante Čačića razriješena je onoga trenutka kad je branič »Liverpoola« u medijskom istupu postavio ultimatum i odaziv budućim reprezentativnim akcijama uvjetovao mjestom u prvoj jedanaestorici.

Slične dvojbe

Šalu na stranu, Dejan Lovren vraća se u reprezentaciju kao stožerni prvotimac slavnoga »Liverpoola« i svojim igračkim kvalitetama zaslužuje biti dio najjače hrvatske nogometne vrste. To, međutim, još uvijek ne znači da mu je zajamčeno mjesto u prvoj momčadi. Dapače, sve su pretpostavke da će Lovren protiv Turske završiti na pričuvnoj klupi. Ćorluka i Vida u ovom trenutku zaslužuju kredit. Iz više razloga.

Konačan sud

Prvi i osnovni je činjenica da su Ćorluka i Vida u tandemu na europskoj smotri odgovorili zahtjevima velikoga natjecanja i dobro se nadopunjavali na osjetljivim pozicijama u momčadi. Budući da nema razloga mijenjati nešto što je dobro i vremena za uigravanje novih varijanti, izgledno ih je očekivati protiv Turske od prve minute.

Statistika kaže da su Vida i Ćorluka u reprezentativnom dresu u paru odigrali šesnaest utakmica, a Ćorluka i Lovren četiri manje (12), što nije toliko značajna razlika, koliko činjenica da je uža obrana djelovala puno čvršće u prvoj varijanti. O pojedinačnoj kvaliteti dalo bi se raspravljati. Naravno da se premijerligaški podražaji ne mogu mjeriti s onim u ukrajinskom prvenstvu, ali karakteristike dvojice igrača (Vida, Lovren) ne odskaču u značajnijoj mjeri u korist Lovrena da bi Čačić a priori donosio konačan sud. Lovren jest igrač fenomenalnih tjelesnih predispozicija, ali je previše tijekom reprezentativne karijere imao ishitrenih reakcija u igri da bi kod ijednog izbornika stekao puno povjerenje. Nije ni Vida imun na kikseve u igri, ali u posljednje vrijeme stekao je rutinu i mirnoću.

Onoga trenutka kada je Čačić odlučio Lovrenu uručiti poziv za utakmicu od iznimne rezultatske važnosti (Turska) na početku novoga ciklusa, svjesno je za sobom ostavio »repove« narušenih odnosa na relaciji izbornik – igrač. Vrijeme će pokazati hoće li Lovrenov status među »kockastima« biti jednak kao i prije razmirica sa Čačićem.