Olimpijske igre zasjenile su sve. I Linekerove »bokserice«. Vodio je emisiju o donjem rublju kako je obećao u slučaju da Leicester osvoji naslov prvaka Engleske. Nakon pobjede Hull Cityja nad Leicesterom. Ekipa s privremenim trenerom Mikeom Phelanom (bio je Fergusonov pomoćnik u Manchester Unitedu), sa samo 13 igrača, bez novca i vlasnika, od zlatnih je Ranierijevih lisica napravila krzno. Zasjenili su Phelps i Bolt Premier ligu u kojoj su Mourinho i Guardiola, Klopp i Pochettino, ligu u kojoj je Conte skakao i grlio navijače od radosti nakon pobjede nad Slavenom Bilićem…

Sandra Perković je obranila olimpijsku krunu u bacanju diska. Ponovila je London od prije četiri godine. Jedan hitac bio je dovoljan za – trijumf iz snova. Četverostruka europska prvakinja, svjetska prvakinja… – galaksije! Jedan hitac u kvalifikacijama, jedan hitac kada su se medalje dijelile i – zlato je skovano. Mentalno jaka, koncentrirana, svjesna svojih mogućnosti. Nepobjedivosti. I kada je noć ranije po hladnoći i jakoj kiši pogodila mrežu, a onda poslala disk izvan segmenta. Mami u tri ujutro, po hrvatskom vremenu, poslala je poruku – Mama, oprosti, ali evo ga, Sandra mora zakomplicirati stvari!

Tada je bilo jasno da će u utorak, za manje od 24 sata, taj disk poletjeti u – besmrtnost. Sandrin trijumf najveći je uspjeh metastaziranog Hrvatskog sabora. Dvostruka olimpijska pobjednica je, naime, na prošlim parlamentarnim izborima za saborsku zastupnicu stranke Bandić Milan 365 (članovi su sada Ćiro Blažević i Slavko Linić… I to je moguće!). Trebala je Sandra prije odlaska u Rio de Janeiro svoje političke kolege »razbacati« po »Kolindinim dvorima«. Kao što je to učinila s diskom…

Uskoro će novi izbori, nitko ne govori o sportu. Nitko ne nudi ništa ljudima koji su ponos Hrvatske. A hrvatski je sport u slijepoj ulici besparice. Rezultati u Rio de Janeiru su čudesni. Senzacionalni.

Pečeni zlatni golubovi (Glasnović) padaju nam u usta, na zlatnim veslima idemo (braća Sinković), grabimo prema hrvatskoj sportskoj čaroliji, gdje pet tisućinki sekunde (Damir Martin) odlučuje o besmrtnosti. Jedriličari su uzjahali olimpijski vjetar plemenitih metala… Na Sandrinom disku nevjerojatne snage u mišićima i glavi.

Do Rio de Janeira osvojili smo 23 medalje, od čega šest zlatnih. Ponosili smo se Londonom sa šest medalja, zlatnim vaterpolistima, Cernogorzem i Sandrom, do Rio de Janeira. Kovačnica medalja u besparici i nebrizi za sport. Neobjašnjivo. Na sramotu svih političara koji će sutra trčati u pomoć pobjednicima. Slikanje za izbore! Predsjednice, Hrvatske, naravno, gdje su čestitke? Otputujte u Brazil, dajte na značaj tim mladim ljudima pobjednicima, jedinima koji pronose slavu Hrvatske. Kokošinjac prostitucije političke cvjetat će i bez vas!

Rukometaši su dvaput bili olimpijski pobjednici. Prvi su osvojili zlato prije dvadeset godine u Atlanti. Kreću u novo osvajanje. Košarkaši nas lijepo zabavljaju. Konačno. Hrvatska je sportska priča je nešto nevjerojatno.

I Hrvatska kuća u Rio de Janeiru. U kojoj je uloženo 50.000 eura sponzorskog novca.

Ništa od Vlade! Amerikanci su uložili sedam milijuna, Francuzi i Švicarci po tri… Slovačka je vlada dala dva milijuna eura. Hrvatska nema takvih pobuda. U Rio de Janeiru su, navodno, i Agrolaguna i Pisinium i Ziganteovi tartufi… Hrvatska je kuća ponosna na svoje sportaše.

Hrgović u rukavicama ima dinamit. I on je uzeo medalju. Sjećate se Mate Parlova i Münchena? Do olimpijske medalje nije stigao ni Željko Mavrović (1992.) u Barceloni…

Čudo!