Big Fest

Ian Melrose: Hrvate pamtim kao tople i otvorene ljude

Slavica Mrkić Modrić

arhiva NL

arhiva NL

Uvijek nastojim probati i hranu tipičnu za kraj u kojem boravim pa mi je ostao u sjećanju boravak u jednoj velikoj kuhinji u kojoj je bilo puno ljudi. Baš smo se napričali, a na kraju i zapjevali. Bilo je to fantastično iskustvo, prisjetio se Melrose jednog od ranijih dolazaka u Hrvatsku



Ian Melrose, jedan od najeksponiranijih suvremenih glazbenika u domeni akustične gitare koji večeras otvara Baška International Guitar Festival rođen je u škotskoj obitelji u engleskom Middlesbroughu. Njegov otac svirao je u nacionalnom Scottish Fiddle Orchestru pa je tradicionalna škotska glazba oduvijek bila u Ianovim ušima. Ovaj svestrani glazbenik od 1981. godine živi u Berlinu, a nastupao je diljem svijeta i kao solist, i u raznim formacijama, te puno radi kao glazbeni producent i studijski glazbenik na raznim projektima. S »AcousticMusic Records«, najprestižnijom izdavačkom kućom glazbe za akustičnu gitaru 2001. godine potpisuje ugovor i ubrzo postaje jedno od najprodavanijih imena na toj etiketi. Kao član kultne skupine »Clannad« dobitnik je nagrade Grammy, a na upit kako je uopće došlo do suradnje s »Clannadom« odgovara:


– »Clannad« je ikona irske folk scene, a njihova fuzija folka, jazza i rocka u kombinaciji s fantastičnim vokalima donijela im je svjetsku slavu. Band je postao popularan još sedamdesetih godina posebno nakon što su skladali glazbu za film »Harry’s Game«. Bio je to prvi band koji je donio irski dijalekt na top ljestvice. Kad sam 1996. godine bio na turneji s bandom u kojemu su bili i braća Duggan koji su originalni članovi »Clannada«, slušali su me i svidjelo im se to što su čuli, svidjelo im se moje sviranje pa sam se za svega par tjedana našao s njima u Dublinu, vježbajući za svjetsku turneju koja je uslijedila.


Keltsko naslijeđe


Bilo je jako uzbudljivo razdoblje i naravno da mi je bila iznimna čast dati svoj doprinos na albumu »Landmarks« koji je osvojio Grammy 1999. godine.




Od malih nogu Ian je izložen utjecaju škotske tradicionalne glazbe pa ne čudi što se škotski motivi često pojavljuju u njegovim autorskim skladbama. Zanimao nas je njegov odnos prema tradiciji i koji su mu glazbeni uzori?


– Na albumu »Scottish Legacy«, posvećenom mojem ocu, dao sam obol škotskoj tradiciji izvodeći tradicionalne skladbe u vlastitom aranžmanu. Napisao sam i knjigu transkripcija škotske tradicionalne glazbe u aranžmanu za akustičnu gitaru. Elementi škotske tradicionalne odnosno keltske glazbe često mi dolaze spontano »pod prste« dok komponiram ili aranžiram skladbe. Zbog toga kao i zbog rada s »Clannadom« često me svrstavaju u kategoriju keltske glazbe iako su moji stilski horizonti puno širi. Moji prvi uzori bili su britanski gitaristi Graham, John Renbourn i Bert Jansch kod kojih mi se najviše sviđalo kako su kombinirali elemente folka, bluesa, jazza i rane glazbe u formi nečega što je kasnije prozvano »folk barok«.



Uz Iana Melrosea na Baška International Guitar Festivalu, u razmaku od samo tri dana nastupiti će još jedno veliko ime škotske glazbe, legendarni Martin Taylor. Dok će Ian otvoriti BIG Festival, Martin će ga zatvoriti, a na upit hoće li hrvatska publika prva imati čast vidjeti dva gitaristička diva na istom festivalu ili su već svirali na istim festivalima, Ian kaže:


– Martin Taylor je fenomenalan gitarist, sigurno jedan od najboljih na planetu. Svirali smo više puta na istim festivalima i uvijek sam uživao popričati s njim. Unatoč njegovoj slavi i popularnosti on je vrlo skroman i ugodan čovjek. Bio sam pozvan na njegov Kirkmichael Guitar Festival u Škotskoj gdje me oduševio svojim umijećem i vještinom sviranja.



Život u Berlinu


Na ovogodišnjem Baška International Guitar Festivalu Melrose će nastupiti s norveškom pjevačicom Kerstin Blodig s kojom čini duo »Kelpie«.


– Kerstin Blodig se smatra jednim od najvažnijih interpreta skandinavske i keltske world music scene. Studirala je muzikologiju i skandinavske jezike s naglaskom na norvešku tradicionalnu glazbu. Nastupa po čitavom svijetu uključujući najprestižnije festivale i to ne samo u duetu sa mnom nego i kao članica drugih projekata kao što su keltske grupe »Talking Water« i »Norland Wind«. Kertin je snimila nekoliko više nego uspješnih solo albuma pa je tako već s prvim nazvanim »Valivann« dobila prestižnu njemačku nagradu »German Critics Prize 2002«.


Ništa manje uspješna nisu bila ni slijedeća dva albuma što joj je donijelo reputaciju jedne od najcjenjenijih gitaristica na suvremenoj sceni čemu ide u prilog i činjenica da je službeni »endorser« jedne takve kompanije kao što je Gibson Guitars.


Od 1981. godine Ian živi u Berlinu. A u Berlin je krenuo, ne da bi u njemu ostao živjeti već je razlog bio sasvim nešto drugo.


– U Berlin sam došao da poboljšam svoj njemački. U to vrijeme sam još bio student, a kad sam diplomirao vratio sam se tamo vidjeti prijatelje što je završilo tako da sam ostao živjeti u Berlinu jer sam osjetio vibracije tog velegrada, vrlo živu glazbenu scenu što je bilo ključno u odluci da se duže zadržim u Berlinu.



I za kraj, iz glazbenih voda prelazimo u političke pa Iana pitamo mišljenje o Brexitu.


– Brexit nije donio ništa dobro. Briselska birokracija i sam EU nisu savršeni ali mislim da Velika Britanija ima više koristi kad je unutra nego kad je van EU-a. Mnogi su pali pod utjecaj jeftine demagogije desno orijentiranih populista.



Maher i u produkciji


Kao studijski glazbenik Ian se pojavljuje na više od sto albuma raznih izvođača.


– Definitivno nisam tipičan studijski glazbenik ali mnogima se sviđao način na koji sviram i aranžiram pa sam s vremenom dobivao sve više poziva za snimanje tako da sam snimio puno instrumentalne glazbe ali još više posla imao sam radeći na albumima brojnih kantautora. Sviram još nekoliko instrumenata što je isto doprinjelo većem studijskom angažmanu.


Kad smo već kod studijskog rada Ian glasi za izvrsnog glazbenog producenta.


– Uz produkciju vlastitih projekata, u što uključujem svoje albume, albume Dua Kelpie, Guitar Journeys, FourStyles i još neke svakako bih istaknuo produkciju albuma braće Duggan iz »Clannada« 2004. godine, a nakon što sam na turneji Mađarskom upoznao izvanrednu američku glazbenicu Vicki Genfan producirao sam i njezin album »Up Close & Personal«, u New Yorku 2006. godine. Radio sam zaista puno u ulozi producenta. Nedavno sam završio album belgijskog kantautora u usponu Louisa de Rooa.


O Hrvatskoj, Hrvatima i dosadašnjim nastupima u Lijepoj Našoj Melrose kaže:


– Pamtim tople i otvorene ljude. Uvijek nastojim probati i hranu tipičnu za kraj u kojem boravim pa mi je ostao u sjećanju boravak u jednoj velikoj kuhinji u kojoj je bilo puno ljudi. Baš smo se napričali, a na kraju i zapjevali. Bilo je to fantastično iskustvo.