RIJEKA – U lipnju je prošlo tri godine otkako je MateMaleš privezao svoje nogometne ambicije u riječku luku. Jučer je imao slobodan dan nakon šokantne utakmice u Zaprešiću. Plovio je Kvarnerskim zaljevom, sa suprugom. Obožava brod i more… Iz »Rijeke« je došao do reprezentacije, ali dva kirurška zahvata, dvije godine mirovanja, vratile su ga na početak. Vratio se snagom volje, takav je i na zelenom travnjaku. Ratnik s nožem u zubima. Zadnji vezni, metla ispred obrane. Kada je Mate u formi, zadnja linija je mirna, nema prolaza. U Zaprešiću je »Rijeka« odigrala dobru utakmicu, ali upisala samo bod u dramatičnoj završnici, tri minute sudačke nadoknade.

Povela je »Rijeka« pogotkom Gavranovića, kojega je na sedam metara u glavu pogodio MateMaleš s desne strane. Maleš na leđima ima broj 26, da su brojevi »normalni«, nosio bi broj 4. Asistencja Gavranoviću bio je, međutim, potez desetke. Centaršut plišanom kopačkom.

– Ha, ha… Pa kažite da samo razgrađujem suparničke akcije. Tako dođe, namjestila se situacija, lopta je sjela. Bilo bi bolje da je malo više tako korisnih lopti.

U Zaprešiću ste bili jedan od najboljih, isto tako protiv Istanbula. Agresivan i trkački raspoložen kao uvijek, ali i kreator igre prema naprijed. Odličan početak sezone. Kapetanski?

– Uvijek dajem sve od sebe, nekad možda to nije dostatno. Maksimalno radim na svakom treningu, a na utakmicama spreman sam poginuti za svaku loptu. Kapetanska traka je dodatna obveza i odgovornost. U svakom trenutku, dobrom i lošijem… Dati ekipi dodati impuls.

Jedan uz drugoga

Znate kako je skriviti kazneni udarac. Jednom ste na Poljudu protiv »Hajduka« skrivili dva penala i »Hajduk« je izjedačio 2:2. U nedjelju Gavranović nije zabio s bijele točke, a onda je Martićev start sankcioniran penalom?

– Njima, Gavranoviću i posebice Martiću, je najteže. U nikoga prstom ne treba upirati, nogomet je to, događa se. Ne bih radio nikakvu dramu oko toga. Kod nas igrača skrivljeni kazneni udarac je – nezgoda na putu. Moramo biti jedan uz drugoga u slavlju i žalovanju. Zaboravili smo ga već, jednogi drugog, nastojat ćemo da se ne ponovi.

Atmosfera u svlačionici je dobra, neki tvrde da nikada nije bilo takvog zajedništva?

– Potpisujem. Nikada nije bilo tako puno pozitivnih i dobrih dečki u svlačionici. Kompaktni smo, kolektivno jaki. Spremni žrtvovati se jedan za drugoga. Strašno nas je pogodio onaj gol u Zaprešiću. Pokosio nas je sve. Teže mi je pao taj »X« u Zaprešiću nego onaj 2:2 rezultat protiv Istanbula. Protiv Turaka mi je žao navijača, nema takvih na svijetu. Trenera Keka koji je cijelu utakmicu razradio u detalje. Ono što se dogodilo nemoguće je predvidjeti. Šteta, šteta… Trebali smo počastiti sebe Europom, i sve ostale. Bila bi to zahvala našem predsjedniku, Miškoviću. Ali ova tri boda iz Zaprešića…

U Zaprešiću ste bili u utakmici glavom i nogama, mentalno i tjelesno, ali…?

– To je nogomet. Morate zaboraviti ono što je ostalo za nama, vratiti se ne može. Dogovorili smo se da pokušamo dobiti utakmicu. Nije bilo lako nakon »turske pljuske«. Bilo je nekih padova koncentracija, ali mislim da smo dobro izgledali, dobro igrali… Zaslužili smo sva tri boda koja bi nam puno značila.

Puno promašaja u napadu?

– Zabili smo ga nekako, ali onda i primili… Sudbina je umiješala svoje prste.

Maleš u paru s Mišićem na sredini terena, nakon što je do sada bio – Bradarić?

– Kako šef kaže i odluči. Koga god pošalje u vatru mora dati maksimum. Mišić je odigrao vrlo dobru utakmicu. Dobro surađujemo.

Konkurencija

Maleš, Bradarić, Mišić, Čanađija, Andrijašević, Gerald… Puno igrača za dva mjesta?

– Bolje da je tako. Da šef Kek ima veći izbor, da je konkurencija što veća. Bolje je za nas igrače i za klub. Kamo sreće da smo svi u dobroj formi i da trener ima glavolju…

Je li ova »Rijeka« jača od one prošlosezonske?

– Teško je uspoređivati, Svaka momčad ima svoje kvalitete, kao i mane. Složni smo i jaki, to je sigurno. Kvalitete nam ne nedostaje.