Foto: Robert Anic/PIXSELL
Andrej Plenković je htio zakamuflirati suradnju s ljutom desnicom na način da ne ide s HSP AS u nacionalnu koaliciju nego samo u dvije jedinice. Pero Ćorić odbio je takav model i na izborima svi pravaši nastupaju neovisno o HDZ-u
HDZ je u svojoj povijesti uvijek bio izrazito nacionalna, često i nacionalistička, dakle desna politička stranka. Ali, približno deset posto hrvatskih birača smatralo je tijekom ovih četvrt stoljeća da HDZ ipak nije dovoljno desno orijentiran. Nekima od njih smetalo je što je HDZ osnovao umirovljeni general JNA ili oslanjanje Franje Tuđmana na ljude koji su, kao on, pripadali komunističkom establišmentu, naročito njegovom represivnom segmentu. Kasnije je dio birača koji su sebe doživljavali pravim Hrvatima bio nezadovoljan Tuđmanovim taktiziranjem sa Srbima i međunarodnom zajednicom, pozdravom Ive Sanadera »Hristos se rodi« ili uhićenjem haškog bjegunca Ante Gotovine.
Ali, to ne znači da su svi oni automatski glasovali za stranke koje se percipiralo kao desnije od HDZ-a. U velikoj je mjeri o političkoj vještini HDZ-ovih lidera ovisilo koliko se tih birača odmetnulo od »središnje hrvatske stranke« i otišlo primarno HSP-u.
Pritom su odnosi između HDZ-a i HSP-a prolazili kroz različite faze. Povremeno su se žestoko tukli za duše krajnjih desničara, a bilo je i razdoblja miroljubive koegzistencije i brojnih njihovih koalicija na lokalnoj razini. Međutim, prvi put su HDZ i neka pravaška frakcija, u ovom slučaju HSP dr. Ante Starčević, zajedničku listu za parlamentarne izbore dogovorili tek prošle godine. Bilo je to ujedno i prvi put da je HDZ složio pravu predizbornu koaliciju, jer kandidatura Željka Keruma i njegove sestre Nevenke Bečić na HDZ-ovoj listi 2011., pod firmom Hrvatske građanske stranke, ne može se tako nazvati. No, kako je utjecaj HDZ-a slabio, Tomislav Karamarko zaključio je da je, kako bi izbjegao ostanak dva izborna ciklusa zaredom u oporbi, nužno utemeljiti koaliciju koja bi mogla parirati SDP-ovoj. A najvažnije mu je u sklopu toga bilo privući što je više moguće glasova koje pokriva u međuvremenu razmrvljena pravaška desnica. I njegov je izbor pao na HSP AS, kojem je 2012. na čelu bila Ruža Tomašić. Ta je stranka solidno prosperirala unutar Domoljubne koalicije, no nakon što je predsjednik HDZ-a postao Andrej Plenković, došlo je do razlaza. Budući da je umjereni HSS prešao na stranu SDP-a, Plenković je procjenio da HDZ ne može više egzistirati u aranžmanu u kakvom je bio s HSP AS. Htio je nekako zakamuflirati suradnju s ljutom desnicom na način da ne ide s HSP AS u nacionalnu koaliciju nego samo u dvije jedinice. Pero Ćorić odbio je ovakav model i na predstojećim izborima za Sabor svi pravaši ponovno nastupaju neovisno o HDZ-u. S Plenkovićem, koji je svjetonazorski bliži, primjerice, Ivi Josipoviću nego Tomislavu Karamarku, borit će se za radikalno desni komad biračkog tijela.
Sanaderova prevara
Anto Đapić, koji je s HSP AS, HKDU, HDS-om i Ujedinjenom strankom prava formirao Domovinsku koaliciju, neposredan je svjedok kako je to bilo u prošlosti, dok su šefovi HDZ-a bili Tuđman, Sanader i Jadranka Kosor. Naizust je u stanju Đapić navesti sve mijene kroz koje su prolazili ti složeni odnosi.
– Na izborima 1992. bila je između HDZ-a i HSP-a žestoka tarapana. Tri godine kasnije, na izborima nekoliko mjeseci nakon »Oluje«, ublažili smo to jer nije za nas niti bilo nekakvog manevarskog prostora za napadati Tuđmana. Ipak, uspjeli smo proći u Sabor, makar na iglene uši. To je već vrijeme i kad se Dobroslav Paraga odvojio i na tim je izborima bio sa svojim HSP 1861, a zbrojeno smo dobili blizu sedam posto glasova. Uslijedio je uspon HSP-a. Otvarali smo konzervativne i radikalno nacionalne teme koje HDZ-u nisu nimalo odgovarale. U Saboru sam predlagao zakone o lustraciji i o zabrani pobačaja i to nas je opet dovelo u sukob. Glavnina krajnje desnog biračkog tijelo bila je tada nesumnjivo uz HSP. Novi nam je poticaj bio dolazak SDP-a na vlast 2000. Sanader je govorom na splitskoj Rivi zašao u naš politički prostor, ali smo unatoč tome na izborima 2003. osvojili rekordnih osam zastupničkih mjesta, prisjeća se Đapić.
Usporedba broja glasova pravaški orijentiranih stranaka s parlamentarnih izbora 2011. i 2015., jasno pokazuje što za HDZ znači kad je se nekom od njih u koaliciji, a što kad su im svi oni faktično protivnici. Karamarko je prošle godine, uzimanjem na listu HSP AS i još u 10. jedinici HČSP-a, uspio gotovo na minimum svesti glasove koje su dobile razne HSP-ove frakcije. Primjerice, u 4. jedinici mala koalicija Srbove stranke je zbrojeno s Đapićevim Desno dobila 1,6 posto glasova. U ostalim jedinicama Desno nije ni nastupio, a HSP je u suradnji s HKS-om i Obiteljskom strankom bio ispod 0,5 posto. Naravno, nije to bila samo zasluga činjenice da su pravaši imali svoje predstavnike u HDZ-ovoj koaliciji, važna je bila i Karamarkova retorika koja je vrlo prijemčiva za krajnju desnicu. Na izbore 2011. pravaši su izašli mimo HDZ-a Jadranke Kosor i u više ešalona. Osvojili su tek jedan saborski mandat, Ruža Tomašić, ali su HDZ-u oduzeli puno glasova. U 4. jedinici ukupno preko šest posto, u petoj skoro devet posto, u sedmoj nešto manje od sedam posto, u prvoj 5,8 posto, u 10. jedinici 8,4 posto… Te brojke ne bi smjele Plenkovića ostaviti ravnodušnim.
Prije 13 godina Sanader i Đapić dogovorili su da će poslije parlamentarnih izbora, ako to rezultati omoguće, HSP ući u HDZ-ovu vladu, ali od toga nije bilo ništa. Sanader je, pravdajući se intervencijama iz Europe, pravašima zatvorio vrata Banskih dvora. Radije se odlučio za podršku SDSS-a. No, na lokalnoj je razini procvjetala suradnja HDZ-a i HSP-a.
– Kako smo imali dogovor s HDZ-om, na izborima 2003. ih uopće nismo napadali i time možda izgubili još četiri, pet zastupnika. Ali, Sanader nas je prevario i ostali smo u oporbi. To se, međutim, nije negativno odrazilo na HSP, štoviše. Lokalni izbori 2005. bili su naš vrhunac, na razini države dobili smo deset posto glasova. No, to nam je donijelo i probleme. HSP-ovi lokalni dužnosnici htjeli su napokon u vlast, koalirali smo s HDZ-om i to nam je bio početak kraja. Istina, bili smo s njima u vlasti u 12 županija, imali smo deset dožupana, tri gradonačelnika, ali to je ponijelo naše ljude. Okrenuli su se vlasti i prestali raditi za stranku, a HDZ je to sjajno iskoristio. Raznim sinekurama i privilegijama kupovali su naklonost članova HSP-a, ističe aktualni predsjednik stranke Desno.
Važnost trenutka
Istovremeno s lokalnom suradnjom, Sanader je pripremao udar na HSP na razini države. Kad je SDP Zorana Milanovića na parlamentarnim izborima 2007. došao u realnu poziciju da pobijedi, Sanader je procijenio da mora neutralizirati HSP i tako spriječiti odljev pravaških glasova od HDZ-a. Posegnuo je za parolom »glas za HSP je glas za SDP«, plašeći desne birače obnovom komunizma, i pošlo mu je za rukom svesti Đapićevu stranku na svega jednog zastupnika. Pomogli su mu u tome i konflikti unutar HSP-a. Stranka se podijelila i prestala biti značajan politički čimbenik. Ali, glasači krajnje desnice i dalje su tu i HDZ-u neophodni zbog izjednačenosti sa SDP-ovom opcijom. U to je Ćorić nedavno uvjeravao Plenkovića.
– Osobno ne zamjeram novom predsjedniku HDZ-a što želi tu stranku pretvoriti u liberalno-tehnomenadžersku, u to se ne miješam. Ali, on paralelno nastoji i eutanizirati HDZ-u srodne stranke, a to ne možemo dopustiti. Nisam ni trenutka razmišljao o Plenkovićevoj ideji da uzme HSP AS samo u dvije jedinice. Ili sve ili niti jedna. Jasno sam mu na tom sastanku rekao: »Imat ćete politički bratoubilački rat. Ako idemo na izbore sa svojom listom, ne moramo osvajati saborske mandate, ali HDZ će u svakoj jedinici imati u startu minus od tri posto glasova i izgubit ćete osam zastupnika«. Odgovorio mi je da to nije lijepo čuti. Nije, ali morao sam mu reći istinu. Plenković je odmah znao da mi nećemo otići i onda nastaviti govoriti da je HDZ dobar, naglašava Ćorić.
Unatoč stalno prisutnoj ambiciji da se sve stranke nastale iz HSP-a okupe na zajedničku izbornu listu, to se niti ove godine nije dogodilo. Osim Domovinske koalicije na izborima će nastupiti i »Pomak«, koji su prigodno oformili HSP, kojeg nakon Đapića neuspješno vodi Daniel Srb, HČSP i Obiteljska stranka. S HČSP-om je prošle godine osobno Milijan Brkić potpisao sporazum temeljem kojeg je njihov Luka Podrug bio na listi Domoljubne koalicije, ali sada čisti pravaši nisu niti bili pozvani na pregovore u sjedište HDZ-a. Kako su u zavadi s HSP AS, priklonili su se Srbovoj stranci. Izborne šanse »Pomaka« bitno su slabije nego one Domovinske koalicije, ali i ta je grupacija u stanju otkinuti koji dragocjeni glas HDZ-u. U devedesetima se HSP hvalio »listom bez komunista«, a ovaj je put koalicija koju su inicirali otišla i korak dalje. Kandidati »Pomaka« morat će potpisati izjavu da niti oni niti njihovi roditelji nisu »sudjelovali u političkom i represivnom aparatu bivše države«, da nisu optuženi za kaznena djela protiv »hrvatskog naroda i hrvatske države« i da se nisu nezakonito obogatili u privatizaciji.
A kako će izgledati taj »bratoubilački rat«?
– Napadat ćemo vodstvo HDZ-a da nije osjetilo važnost trenutka i išlo s nama na pobjedu nego im je bitnije sebe testirati na izborima. Plenkovićev cilj je velika koalicija sa SDP-om. Ne kaže badava Jadranka Kosor da su dečki koji danas vode HDZ njezina škola, samo što nije rekla Kumrovečka škola. Jadranka Kosor, Plenković, Milanović, sve je to Kumrovečka škola, sve. Slavonija umire, Hrvati masovno iseljavaju, a Plenković priča o europskim vrijednostima. Ma daj, molim te. On ne shvaća te stvari, njegov su svijet crveni tepisi u Bruxellesu i Europska pučka stranka u koju će mu uskoro ući Aleksandar Vučić. Zalutao je u HDZ, a pričuvna varijanta mu je Europski parlament u kojem ima ogromnu plaću i baš ga briga. Sve ćemo mi to u kampanji govoriti. Nadamo se pokupiti puno glasova nezadovoljnih HDZ-ovaca. Kako da budu zadovoljni kad im Drago Prgomet, koji je radio protiv HDZ-a i slikao se s Milanovićem i Kotromanovićem, sada stiže na listu. Poručujem im, državotvorni program Ante Starčevića doslovno je neuništiv, mi nikad nećemo politički nestati, najavljuje Ćorić HDZ-u ogorčenu borbu za glasove pravaške desnice.
