MUENCHEN – Bivši pripadnici jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Muenchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne.

Da podsjetimo, u procesu koji se pred Visokom zemaljskim sudom u Muenchenu vodio protiv bivših pripadnika jugoslavenskih i hrvatskih obavještajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića državno odvjetništvo je u svojoj završnoj riječi u utorak prekvalificiralo optužbu u sudjelovanje u ubojstvu te je zatražilo doživotnu kaznu.

Zbog ubojstva Stjepana Đurekovića pred njemačkim sudom na doživotni zatvor već je, 2008. godine, osuđen hrvatski državljanin Krunoslav Prates. Prates je također osuđen kao pomagač ubojica.

U tom postupku sud je utvrdio da je Prates upravo Perkoviću dao ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković, direktor INA-e koji je emigrirao u Njemačku.

Zdravko Mustač pak u to vrijeme bio je nadređeni Josipu Perkoviću u hrvatskoj ispostavi federalne, jugoslavenske Službe državne sigurnosti.

Njemačko tužiteljstvo pred sudom je dokazivalo da je Perković izravno djelovao u organizaciji ubojstva Đurekovića.

U završnoj riječi tužiteljstvo je kao motiv ubojstva istaknulo uklanjanje Đurekovića kao svjedoka financijskih malverzacija, u koje je, između ostalih, bio upleten Vanja Špiljak, sin moćnog jugoslavenskog političara Mike Špiljka.

Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo kaže da su sve optužbe koje terete Perkovića bazirane na iskazu Vinka Sindičića, svjedoka dvojbene vjerodostojnosti, koji je svjedočio i na suđenju Pratesu.

Glavni motiv ubojstva Stjepana Đurekovića bila je eliminacija političkog protivnika režima, objavilo je sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Muenchenu obrazlažući presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, okarakteriziravši to ubojstvo kao kazneno djelo iz niskih pobuda.

“Glavni motiv je bio ubiti jednog separatista i kritičara režima. To su okrivljeni znali. Đurekovića je trebalo ušutkati i fizički i politički. I time obrazlažemo ovo ubojstvo iz niskih pobuda. Da se radilo o ubojstvu terorista, takve kvalifikacije ne bi bilo”, rekao je predsjednik sudskog vijeća Manfreda Dauster.

Sud smatra osnovanom tvrdnju iz optužnice po kojoj je Perković zasad nepoznatim počiniteljima predao ključ garaže pokraj Muenchena u kojoj je Đureković 28. srpnja 1983. ubijen. On je taj ključ početkom lipnja 1983. u Luksemburgu dobio od svog doušnika Krunoslava Pratesa.

“Pomoću tog ključa najmanje dvojica počinitelja ušla su u garažu koja je korištena kao tiskara gdje su dočekali Đurekovića“, stoji u obrazloženju presude.

“Krunoslav Prates je svoje svjedočenje iz procesa 2008. na ovom suđenju zanijekao, ali mi to ne smatramo vjerodostojnim. I zbog toga će se Prates morati odgovarati“, rekao je Dauster i usmjerio pogled u smjeru tužiteljstva.

Visoki zemaljski sud u Muenchenu obrazložio je presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču činjenicom da su obojica u vrijeme ubojstva obnašali važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS) koja je inicirala i provela likvidaciju Stjepana Đurekovića.  

“Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, dakle 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka SDS-a dok je Josip Perković tada obnašao funkciju čelnika odjela II SDS-a  zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu”, objasnio je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.

“Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića”, rekao je Dauster.

On je time opovrgnuo tvrdnje obrane da je za likvidaciju Đurekovića bila zadužena savezna razina SDS-a (poznatija kao Udba), što je bila jedna od glavnih tvrdnji Perkovićeve obrane.

Dauster je također odbacio tvrdnje da je za likvidaciju Đurekovića odgovorna vojna Kontraobavještajne službe JNA.

“Mi smo u uvjereni u to da u KOS-u nisu postojali motivi za likvidaciju Đurekovića. KOS osim toga, prama našem uvjerenju, nije bio upleten u nijedno ubojstvo u emigraciji“, rekao je Dauster.

Dauster je prije toga objasnio pozadinu poslovnih makinacija u državnoj naftnoj kompaniji Ini u kojoj je Stjepan Đureković radio do odlaska u Njemačku.

 “Pronevjere i istrage u Ini su hrvatsko državno vodstvo stavile pod veliki pritisak što je i jedan od razloga za odluku o uklanjanju Đurekovića”, rekao je Dauster.