U Hrvatskoj se uporno krpaju rupice na brodu, a treba sustavno ojačati zdravstvo / arhiva NL
Skupina stručnjaka pripremila je alat izgrađen na stručnim znanjima, koji pomaže političarima da jasno artikuliraju svoju politiku i nastup prema biračima. Istodobno, biračima se nudi »check-lista« pomoću koje mogu provjeriti je li njihova politička opcija izradila ozbiljan zdravstveni program, ili nije
Kraće liste čekanja, bolja i kvalitetnija zdravstvena skrb i rješavanje financijskih dubioza u zdravstvu točke su na kojima svaka politička stranka gradi svoj predizborni program u području zdravstva. Već prema prigodi ili temama koje su aktualne, program začini i pokojim dodatkom koji se odnosi na, recimo, pobačaj, medicinski pomognutu oplodnju ili materijalna prava liječnika. Predizborni zdravstveni programi političkih stranaka zapravo su nečitljivi »bućkuriš« iz kojeg birači ne mogu razabrati ima li politička opcija o kojoj razmišljaju ikakav program zdravstvene reforme, i što bi im ona konkretno donijela. Da tako ne bi bilo i na predstojećim izborima, pobrinuo se tim javnozdravstvenih i zdravstvenih stručnjaka koji je izradio, i strankama ponudio, vodič za sastavljanje predizbornog programa za zdravstvo.
Provjerite je li vaša politička opcija učinila sljedeće:
1. Je li jasno istaknula vrijednosti i načela po kojima želi djelovati u zdravstvenoj zaštiti?
2. Je li oblikovala viziju zdravstvenog stanja građana i zdravstvenog sustava kakav žele na kraju mandata?
3. Je li opisala probleme i argumentirala zašto su važni: – pojave povezane sa zdravljem, koje ukazuju na opterećenje građana bolestima, patnjom, drugim ograničenjima u svakodnevnom životu, ili utječu na njihova ljudska prava – pojave koje ukazuju na loše upravljanje, neadekvatno korištenje medicinskih tehnologija, neprimjereno korištenje resursa koji bi inače mogli pridonijeti boljem zdravlju
4. Je li opisala stanje u društvu i trendove koji utječu na Vaše zdravstveno stanje i korištenje zdravstvene zaštite?
5. Je li pobrojila postojeće dionike važne za zdravstvenu zaštitu, opisala njihove snage i slabosti?
6. Je li definirala prioritete, navela pojave koje su značajan problem i pozitivne primjere njihovog rješavanja?
7. Je li odredila ciljeve, i razlučila koji traže reformu, a koji će se rješavati manjim koracima?
8. Je li procijenila snage dionika u odnosu na ciljeve i navela nositelje aktivnosti i odgovornosti za provedbu?
9. Je li opisala sustav i odgovorne koji će upravljatiuvođenjem promjena?
10. Je li definirala načine praćenja i vrednovanja planiranih promjena?
(Pre)važna tema
Skupina stručnjaka koji su kreirali vodič, radnog imena U3 (sastaju se utorkom u tri sata, op.a.), okuplja liječnike i javnozdravstvene stručnjake Aleksandra Džakulu, Senada Handanagića, Damira Ivankovića, Karmen Lončarek i Dagmar Radin, profesoricu Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koja se bavi zdravstvenom politikom.
– Krenuli smo iz dva razloga. Prvo, hrvatski birači trebaju znati kako su se stranke odredile prema zdravstvenoj politici i sustavu. Tradicionalno toga kod nas nema, političke stranke iznose jako malo o politici prema zdravstvenom sustavu i odlučili smo potaknuti ih da se izraze, pa čak i obrazuju. I drugo, želimo potaknuti razgovor o zdravstvu kao bitnoj predizbornoj temi. Dokazano je da je zdravstvo, uz gospodarstvo, jedna od dvije najbitnije teme kod birača – kaže Dagmar Radin.
U našim predizbornim kampanjama o zdravstvu se jako malo govori na sustavan način, a još manje se sustavno radi nakon izbora. Politike se, upozorava Radin, donose ad hoc, bez sustavnog shvaćanja zdravstvenog sustava kao takvog i bez sustavnog pristupa.
– Ono što stranke u zdravstvu nude pred izbore samo su »kapljice«, koje možda ukazuju na probleme, ali ne mnogo više od toga. Zato smo odlučili s jedne strane pomoći biračima da shvate što neka politička stranka nudi i bolje odaberu opciju koja im odgovara, a s druge strane vidjeti koliko stranke uopće znaju o tome i potaknuti ih da se obrazuju u pogledu zdravstvenog sustava – ističe prof. Radin.
U većini europskih država političke su stranke puno aktivnije u komunikaciji s biračima. Francuska, Švedska, Švicarska donosile su reforme zdravstvenog sustava pristupajući im puno sustavnije od naših vlada.
– Uvijek postoje politički interesi i tko je jači u parlamentu, dobije svoje, ali se odgovornije pristupa problemu. U Hrvatskoj se nažalost uporno krpaju rupice na brodu, a treba sustavno ojačati zdravstvo – upozorava Radin. Za razliku od hrvatske prakse, na zapadu se birokracija ne mijenja nakon svakih izbora, a infrastruktura ostaje konzistentna i posao rade kompetentni ljudi koji ga znaju raditi.
Ishod – početak
Riječka oftalmologinja Karmen Lončarek dodaje kako im je namjera bila podići svijest građana da to što im se predstavlja kao predizborni program zdravstva zapravo to i nije.
– Predizborni program nije nešto što se dečki dogovore na piću, nego ozbiljan posao koji se radi po definiranoj metodologiji. Za sve probleme u zdravstvu postoje rješenja i postoje stručnjaci koji ih znaju, bilo da se radi o financiranju zdravstva ili visokoj smrtnosti od malignih bolesti. U strankama misle da su njihovi programi dobri, ali ako ne zadovolje deset točaka koje smo istaknuli u našem vodiču, to nije to – kaže Lončarek.
– Priča se o reformama i bolnim rezovima. Ako su rezovi bolni, nešto ne valja. Ne smije boljeti, jer to onda velik broj građana neće prihvatiti i to neće proći. Vidjelo se to na pokušaju naplate 150 kuna na hitnom traktu, što nije prošlo. U pravilu, prolaze samo reforme s velikom potporom građana – navodi Lončarek. Političari bi, smatraju stručnjaci, morali krenuti od ishoda.
– Prvo treba definirati ishode, da znamo što hoćemo, a što nećemo jer je prekomplicirano ili funkcionira dobro. Onda treba odrediti instrumente, financiranje, način plaćanja, legislativu… Trebaju reći koji su im ciljevi i kako to misle izvesti, jer dok to ne kažu, programi im spadaju u domenu želja – veli riječka liječnica.
Svi ti elementi moraju biti provjerljivi i dokazivi. Skupina koja je pisala vodič, namjerava se nakon izbora pozabaviti programima političkih stranaka u domeni zdravstva te provjeriti što su ponudili svojim biračima. Na prošlim izborima jedino je ORaH, kažu, imao solidan zdravstveni program, dok se velike stranke nisu potrudile napraviti ozbiljan program za jednu od najvažnijih izbornih tema.
Strateški resurs
– Političari zaboravljaju da zdravstvena politika ne može biti posao jedne stranke, kao što niti vojska ne može biti pitanje programa jedne stranke. To je strateški resurs. Kao što bismo odlučivali što će biti s pitkom vodom, o obrani zemlje ili o natalitetu, tako moramo odlučivati i o zdravlju nacije – poručuje Lončarek.
Tko god se od stranaka javi autorima vodiča, dobit će besplatnu stručnu pomoć u izradi svog programa. Odgovora zasad nema, a skupinaU3 nema prevelika očekivanja. Ipak, nadaju se da će političarima polako »sjesti« da se moraju ozbiljnije pripremiti za komunikaciju s biračima.
– Ovo je za nas kao borba protiv pušenja. To nije događaj, nego proces. Nemamo nekih očekivanja, mislim da je za njih to toliko novo da ne znaju kako se postaviti, nemaju model po kojem bi se ponašali. Ipak, ako pomaknemo nešto nabolje u izradi zdravstvenih politika, to se tiče 4,2 milijuna ljudi u Hrvatskoj – komentira Lončarek. Ona i njeni kolege bave se problemima zdravstvene politike već desetljeće i više, i ne misle da će jednom akcijom sve promijeniti.
Političke se stranke u Hrvatskoj, upozorava Dagmar Radin, prema biračima ponašaju patrijarhalno, kao da im nisu odgovorne.
– Bilo bi osvježavajuće kad bi nam se odazvali. To vjerojatno ovisi o pojedincima, a ne o ustrojstvu stranaka koje su dosta odvojene od svojih birača. Ako se nađe osoba koju će ovo interesirati, onda imamo šanse. Osobno sam pesimist, ali postoji prostor za napredak – zaključuje Radin.
