RIJEKA Zahvaljujući pogotku Rumunja Florentina Mateija nogometaši »Rijeke« izbjegli su drugi uzastopni poraz ovoga ljeta tijekom priprema. Motorična momčad »Aluminija«, koja je nedavno svladala »Hajduk« u pripremama, imala je do sučeve nadoknade vremena vodstvo koje je anulirao Matei jednim od brojnih driblinga i mirnom realizacijom najstrože kazne gotovo sa »sirenom«. »Bijeli« su time izbjegli poraz u prvoj pripremnoj utakmici pred svojim navijačima, ali nisu uspjeli rastjerati oblake sumnji koji su se nadvili nad Rujevicu. Nije »vic« u rezultatu, već igri, koja, barem sudeći prema ovoj utakmici, ne sluti na dobro iako je ova ista momčad nedavno u Sloveniji pokazala da može igrati sasvim pristojan nogomet i to protiv osjetno kvalitetnijih suparnika od momčadi iz Kidričeva. »Bijeli« su primili od »Aluminija« dva gola s viškom igrača u fazi obrane, a povrh svega Slovenci su u nekoliko navrata lakoćom izašli na zadnju liniju Riječana i samo zahvaljujući nedostatku kvalitete to nisu uspjeli materijalizirati kroz još poneki pogodak.

Kohezija

Sigurno je da svakodnevne promjene u kadru ostavljaju traga na koheziji momčadi, no zabrinjava što su neki igrači bili daleko ispod poslovično visokog trkačkog učinka. Nedostajalo je i agresije, čvršćega ulaska u duele i koncentracije, odnosno svega što se obično u nogometu podrazumijeva pod odgovornu igru. Malo toga se u nogometu događa slučajno.

Trener »bijelih« nedavno se javno požalio na manjak kvalitetnih igrača, iako »Rijekina« momčad na papiru ne djeluje slabija od prošlosezonske posebno ako se tjelesno spreme Matei i Gavranović te dovede kvalitetan napadač na čemu u klubu intezivno rade. Jasno je da će trebati neko vrijeme da se poslože sve kockice, posebno u zadnjoj liniji koja je doživjela najviše promjena, no to neće riješiti ključan problem – igru u završnici. A »Rijekin« problem nisu napadači već napadačka igra! Matjaž Kek nije izgubio niti jednog presudno važnog igrača (Balaj je bio pričuva) u ofenzivnom dijelu, no »bijeli« se kao i proljetos muče s  igrom na postavljenu suparničku obranu. Istina je da je dio napadački orjentiranih igrača (Tomasov…) glavom u mogućim transferima, no isto tako razvidno je da Riječani, kao i u drugom dijelu prošle sezone, s premalo igrača ulaze u završnicu. Kada u vršku napada nemaš igrača poput Andreja Kramarića onda moraš imati – kvantitetu.

Mišić i Jajalo

Budući da Matjaž Kek nije pokazao da je spreman odstupiti od svojega ustaljenog rasporeda 4-2-3-1 ili 4-3-2-1 i primjerice gurnuti u srce suparničke obrane dva klasična napadača, a teško je očekivati da će sportski direktori pronaći igrača kalibra Kramarić, navijači »Rijeke«  morat će se naoružati strpljenjem u novoj sezoni. Osim ako trener »bijelih« ne posegne za promjenama u veznom redu. Matjaž Kek je prvi put nakon odlaska Mate Jajala dobio u Josipu Mišiću središnjeg veznog igrača koji više razmišlja o suparničkom nego vlastitom golu i nejasno je zbog čega ga forsira na poziciji srednje polušpice i to praktički na uštrb najboljeg igrača prošloga proljeća Marija Gavranovića. Mišić je klasični srednji veznjak koji barem protiv nominalnog slabijih suparnika na Rujevici može igrati u paru s Močinićem, Malešom ili Bradarićem. Uostalom, koji je smisao napadati na postavljenu obranu s pet igrača iza lopte (dva stopera, dva zadnja vezna i Žuta koji rijetko prelazi polovicu igrališta)? Kek će morati preuzeti više rizika, pronaći u momčadi mjesta za najbolje što ima: Mateija, Gavranovića i Mišića, te žurno pronaći odgovor na osnovno pitanje zašto se dio igrača po povratku iz Slovenije počeo ponašati kao da im je svejedeno kako će završiti utakmica.