ST. ETIENNE  Nikad mu nije bilo teže. To sigurno. Prve su rečenice bile isprekidane. Glas drhtav. Na rubu plača. Oči pune suza. Ali izdržao je… Nitko nije ni sumnjao. Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Darijo Srna prvi je put u javnosti govorio o gubitku voljenoga oca Uzeira u predvečerje važne utakmice sa Češkom, nedvojbeno najemotivnije u karijeri.

– Ovo je jako težak trenutak za mene i moju obitelj. Ovo je moje prvo javno obraćanje poslije te tragedije, od srca se zahvaljujem svim ljudima koji su bili uz mene i moju obitelj u ovim teškim trenucima, pogotovo mojim suigračima iz reprezentacije koji su mi davali podršku iz dana u dan, iz sata u sat. Zahvaljujem se i Hrvatskom nogometnom savezu, predsjedniku i ostalim ljudima koji su odmah reagirali i pomogli sve što je trebalo. Naravno, i hrvatskim navijačima, dobio sam bezbroj telegrama i poruka, svi su bili uz mene. Zaista im hvala puno – rekao je u uvodu Darijo Srna, a onda zastao i nekoliko rečenica posvetio voljenom ocu:

– Svi znaju koja je bila želja moga pokojnoga oca. Htio je da se vratim, da igram za reprezentaciju. On je sve što je imao u životu uložio u mene i moju karijeru, bez njega ja danas ne bih sjedio ovdje. Zadnji sam ga put vidio poslije utakmice sa San Marinom u Metkoviću… Razgovarao sam s obitelji poslije sprovoda i donio sam odluku koja je najbolja za mene, a koju bi moj otac sigurno podržao. Vratio sam se u Francusku, jer znam da je on bio najsretniji kad igram, kad sam na terenu. Pogotovo kad je u pitanju hrvatska reprezentacija.

Jedan je francuski kolega i dalje inzistirao…

Drugi korak

–  Mislim da je bilo dosta razgovora o mom ocu, ne želim više odgovarati na ta pitanja. Maksimalno sam koncentriran na ono što me čeka u St. Etienneu. Vjerujem u sebe, vjerujem da ću dati maksimum ako budem igrao. Ja sam i poslije svoga vjenčanja, umjesto prve bračne noći, odletio na utakmicu reprezentacije protiv Austrije. Prema tome, to je dokaz koliko volim Hrvatsku, ali takvi su i svi moji suigrači. Prošli smo dug i težak put da bismo bili ovdje, dokazali u prvoj utakmici da je to bilo potpuno zasluženo. Navijači su protiv Turske napravili fantastičnu atmosferu, ponašali se onako kako se treba ponašati, baš kao i mi na terenu.

Darijo iz objektivnih razloga nije gledao utakmicu između Češke i Španjolske, ali je vrlo dobro upoznat s mogućnostima večerašnjega protivnika u St. Etienneu.

– Nisam gledao utakmicu, ali dobio sam izvješće od svojih suigrača s kojima sam pričao posljednja dva dana. Uostalom, imali smo sastanak uoči utakmice i dobro smo upoznati s našim idućim protivnikom. Dobro znamo da je ovaj naš drugi korak jako bitan, svaka čast pobjedi protiv Turske, ali ovo je nova utakmica, novi protivnik. Češka je dobra momčad, disciplinirana, taktički jako dobro organizirana, vidjelo se to i u utakmici protiv Španjolske. Bili su defanzivno jako dobri, kompaktni. Prema tome, očekuje nas jako teška utakmica. I ranije sam govorio da na europskim prvenstvima nema favorita, sve utakmice su teške. Dakle, neće biti lako, ali vjerujem u svoju momčad.

Kad su u pitanju najjači češki aduti, kapetan »kockastih« ističe »češkog Modrića« Tomasa Rosickog.

–  Rosicky je njihov najbolji igrač, profesor igre. Što se momčadi tiče, defanzivno su jako dobri, disciplinirani, a u kontranapade izlaze sa četvoricom, petoricom igrača. protiv Špnjolske su se jako dobro zatvarali, imaju trenera koji izvlači maksimum iz svojih igrača. Češka zna biti opasna iz prekida, ali ima i nekoliko dobrih pojedinaca izuzev Rosickog, dva jako brza krila i napadača koji dobro spušta loptu. Čeka nas teška utakmica, ali ako ponovimo izvedbu i pristup protiv Turske, možemo se s pravom nadati povoljnom rezultatu. Naš je cilj isti, želimo otići u drugi krug natjecanja sa što je moguće više osvojenih bodova. Svjesni smo da će

Češka možda igrati malo otvorenije u odnosu na utakmicu sa Španjolskom budući da joj nedostaju izgubljeni bodovi iz prve utakmice, nadam se da će navijači uživati u dobroj utakmici, a mi iskoristiti češke mane i pobijediti.

Srce na terenu

S obzirom na odlično izdanje protiv Turske, iluzorno je očekivati da će hrvatska momčad doživjeti promjene pred večerašnji dvoboj sa Češkom. Darijo je vješto izbjegao odgovor na pitanje je li pobornik teorije da se momčad koja pobjeđuje ne mijenja.

–  To morate pitati šefa. Ja sam uvijek za to da na terenu budu igrači koji su fizički i psihički, a jedanaestorica naših igrača je po tom pitanju jako dobro odgovorila zahtjevima važne utakmice sa Turskom. Bili smo disciplinirani i u obrani i u napadu, djelovali smo u svakom trenutku kao momčad. Izbornik je taj koji će odabrati sastav koji će istrčati protiv Češke, ali činjenica je da na imamo puno igrača koji sjede na klupi, a koji mogu igrati u ovoj reprezentaciji. Na žalost, utakmicu mogu početi samo jedanaestorica, a izbornik će odlučiti koja su jedanaestorica najspremniji i najbolji od svih.

Sve je završilo nezaobilaznom simbolikom i pitanjem o odnosima snaga dviju hrvatskih momčadi koje u razmaku od osamnaest godina na Francuskom tlu pronose ime »male zemlje za velika nogometna dostignuća«.

–  Rekao sam to i ponovit ću opet, sadašnja Hrvatska je bolja na papiru od one iz ’98., dovoljno sam dugo u reprezentaciji da bih mogao to procijeniti. To smo pokazali tijekom prošle utakmice s Turskom, ali to ne znači da ćemo uzeti zlatnu, srebrnu ili ne znam kakvu medalju… Zato treba ići polako, korak po korak. Želimo napraviti velik rezultat, imamo dobru momčad, trenera i stručni stožer, navijače koji nas bodre na trbinama. Na nama je samo izaći i igrati nogomet. Naravno da u nogometu ne pobjeđuje uvijek bolji, zato i jest tako nepredvidljiv i interensantan. Moja momčad i ja ćemo u St. Etienneu u svakom slučaju ostaviti srce na terenu i nastojati učiniti ponosnim svakog hrvatskog navijača –  zaključio je Srna.