Još uvijek nema mjesta euforiji – hrvatski nogometaši slave pogodak Luke Modrića / Foto Reuters
Kroz izraženu dominaciju hrvatske reprezentacije u drugom poluvremenu očituje se ogledni primjer vrijednosti jedne moderne momčadi: tečan protok lopte, kontinuirani napad, sinhronizirane i kompaktne linije, agresivan kolektivni presing, velika količina povratne trke i vic u igri kao bonus više
DEAUVILLE Hrvatska nogometna reprezentacija svladala je Tursku (1:0) na otvaranju Europskoga prvenstva u utakmici tijekom koje je nagovijestila velike mogućnosti momčadi koja je u Francusku ispraćena s nikad manje pompe, bez obzira što je izbornik Ante Čačić od prvoga dana priprema najavljivao da će njegovi igrači nastojati na europskoj smotri izaći iz sjene »vatrenih«, na istom mjestu gdje je prije osamnaest godina iskovana povijesna bronca.
Delegacija Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) predvođena izbornikom Antom Čačićem otputovala je iz Deauvillea u Metković na sahranu oca kapetana hrvatske reprezentacije Darija Srne. Osim Čačića u Metković su otputovali i izvršni direktor HNS-a Damir Vrbanović, viši savjetnik predsjednika HNS-a Zorislav Srebrić, član stručnog stožera Josip Šimunić, dužnosnik HNS-a Nikša Martinac i fizioterapeut Bojan Radanović.
»Kapetane, svi smo uz tebe«, poručili su Srni suigrači iz nacionalne vrste, dok je Hrvatski nogometni savez izrazio sućut kapetanu i njegovoj obitelji zbog ovog nenadoknadivog gubitka.
Naravno da je preuranjeno naslućivati krajnji domet »kockastih« na ovogodišnjoj europskoj smotri i da euforija pritom nema realno uporište s obzirom na značajnu razliku u pojedinačnoj kvaliteti u korist hrvatskih nogometaša, ali kroz određena razdoblja u igri protiv Turske odlikuju se jasne namjere.
Dominacija
Izražena dominacija hrvatske reprezentacije u drugom poluvremenu ukazuje na ogledni primjer vrijednosti jedne moderne nogometne momčadi: tečan protok lopte kao temelj posjeda i dolaska u završnicu s puno igrača kroz kontinuirani napad, sinkronizirane i kompaktne linije, agresivan kolektivni presing po izgubljenoj lopti s ciljem što bržeg »re-posjeda«, velika količina povratne trke i vic u igri kao bonus više.
Modrić&Rakitić
Vanserijska klasa dvojice najboljih hrvatskih igrača do punog je izražaja došla u važnom trenutku na otvaranju prvenstva. Luki Modriću s pravom pripada titula najboljega igrača, zbog majstorskog pogotka koji je olakšao posao »kockastima« na putu do premijerne pobjede u Francuskoj, ali i silna angažmana u fazi obrane. Ivan Rakitić u nastavku je utakmice lakoćom stvarao višak u igri »jedan na jedan« i s nekoliko lucidnih proigravanja gurao u (polu)prilike svoje suigrače i istodobno radio ono na što je navikao u »Barceloni« – presing na protivnika po izgubljenoj lopti. U najzrelijim su igračkim godinama, željni velikog rezultata s reprezentacijom.
Perišić&Brozović
Zahvaljujući Marcelu Brozoviću i Ivanu Perišiću Hrvatska već izvjesno vrijeme diše punim plućima. Energetski potencijal krilnih igrača »kockastih« već je izvjesno vrijeme forte momčadi što je u velikoj mjeri do izražaja došao i u dvoboju s Turskom. Brozović i Perišić i na EURO-u su zadržali standarde zbog kojih su u netom završenoj klupskoj sezonu s pravom kotirali kao ponajbolji igrača »Intera«. Ogromna količina trke u oba pravca, sjajno korištenje prostora među protivničkim linijama, osjećaj za prostor i golgeterski njuh. Odlike modernih krilnih igrača. Za čistu peticu nedostajao je samo pogodak.
Ćorluka&Vida
S izuzetkom manjka koncentracije Domagoja Vide kod jedine prilike Turaka, stoperski dvojac »kockastih« besprijekorno je odgovorio zahtjevima utakmice. Vedran Ćorluka je pritom toliko bio dominantan u pravodobnom postavljanju i duelima s turskim napadačima da je vratar »kockastih« Danijel Subašić većim dijelom utakmice koristio blagodati »slobodna dana«. Ćorluka je u svakom trenutku bio lider zadnje linije koja je, izuzev nekoliko nepotrebnih Strinićevih »lutanja«, odigrala utakmicu na najvišoj razini. Protiv Češke i pogotovo Španjolske slijedi novo dokazivanje.
U spomenutom razdoblju hrvatska je momčad u svakom trenutku mogla računati na usklađenost zadnje linije, loptu u sigurnim nogama trojice tehnički besprijekorno potkovanih veznih igrača koji lakoćom stvaraju višak (Modrić, Badelj, Rakitić) i silan energetski potencijal krilnih igrača (Perišić, Brozović), podjednako važnih u igri momčadi kada napada i kada se brani. Zakazala je jedino realizacija o čemu ponajviše govore promašene izgledne prilike: Srna (52’, 55’), Brozović (61’, 67’, 79’), Perišić (72’, 83’).
Olakotne okolnosti hrvatske nadmoći tiču se prisilno raširenih protivničkih linija i kroničnog nedostatka kreacije u zadnjoj trećini terena turskih nogometaša, zbog čega je poslije utakmice prevladao dojam da Subašić ne bi primio pogodak do sutra.
Igrači s klupe
Nervoza je, naravno, uobičajeno napravila svoje u prvoj utakmici velikoga natjecanja, grč u igri hrvatske reprezentacije trajao je dovoljno dugo da se ne bi stekao dojam ravnopravna odnosa snaga na terenu u većem dijelu prvoga poluvremena. Modrićev vanserijski potez u rezultatskom je smislu prelomio utakmicu i oslobodio pritiska hrvatske igrače koji su u nastavku utakmice otpustili kočnice i sakrili loptu nedoraslom protivniku.
Ante Čačić pogodio je u odabiru igrača (Strinić/Vrsaljko, Brozović/Pjaca) i sustava igre (4-2-3-1), ali njegov najveći doprinos odnosi se na drukčiji gard momčadi kod koje se opet vidi žar i glad za pobjedama, u kojoj bez zadrške uklizavaju najveće zvijezde (Modrić, Rakitić, Mandžukić) i koja u jednakom ritmu igra u prvoj i devedesetoj minuti.
Za detaljniju analizu mogućnosti »kockastih« u nastavku »Tour de Francea« treba ipak vidjeti kako će ista momčad u postojanom sustavu igre reagirati u drukčijim okolnostima utakmica protiv »začahurene« češke i očekivano terenski nadmoćnije španjolske reprezentacije. Pritom je vrlo bitno da Čačić na klupi pronađe igrače koji će u datom trenutku moći osjvežiti momčad i dati hrvatskoj igri dodanu vrijednost u (ne)predvidljivim okolnostima i situacijama na terenu.
Kramarić, Pjaca i Schildenfeld premalo su protiv Turske bili u igri da bi itko mogao donijeti adekvatan sud o širini kadra na turnirskom tipu natjecanja.
