Katarina Peović skrenula je pažnju šire javnosti na svoj politički rad i Radničku frontu na predsjedničkim izborima. Njezin politički diskurs i priča o demokratskom socijalizmu 21. stoljeća bio je previše avangardan za širu podršku, ali da je ostavila i te kakvog traga u predsjedničkoj kampanji, ostavila je. Politički kapital koji je stekla pokušat će pojačati na parlamentarnim izborima jer će se natjecati za saborski mandat.

Zbog čega ste se odlučili biti kandidatkinja u 8. izbornoj jedinici koja je poznata po tome da je izborna utvrda SDP-a i IDS-a?

– Od kada sam prije 15 godina došla u Rijeku raditi na Filozofski fakultet pratim njezino propadanje – s jedne strane Rijeka se još uvijek sjeća dobrih dana, kada je bila drugi najrazvijeniji grad u Jugoslaviji prema pokazatelju BDP-a, a s druge strane ovaj grad danas živi na »aparatima« – ljudi iseljavaju, industrija se gasi, mladi ljudi su osuđeni na slabo plaćene prekarne poslove ili na odlazak. U zadnjih sedam godina 11 tisuća stanovnika je iselilo, iseljavaju uglavnom mladi i visokoobrazovani. Gledajući svoje studente i studentice, izvrsne mlade ljude koji odlaze ili rade slabo plaćene poslove – osjećam da bismo mogli puno bolje. Tu gdje jesmo su nas dovele upravo neoliberalne politike SDP-a i IDS-a koji su suodgovorni za ekonomsku devastaciju ovih prostora, što logično dovodi i do rasta desnice. Te dvije stranke više nisu niti antifašističke. Podsjetit ću vas da su zastupnici SDP-a i IDS-a u rujnu 2019. godine u Europskom parlamentu glasali za Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe koja izjednačava komunizam s nacizmom, a koju su inicirali desni europarlamentarci.

Instant rješenja

Tko su politički partneri Radničke fronte, što nudite biračima i možete li navesti tko će s vama biti na izbornoj listi u 8. izbornoj jedinici?

– Na izbore idemo sa zeleno-lijevom koalicijom stranaka Možemo, Nova ljevica, Radnička fronta, Orah, Zagreb je naš i Za grad. Pitanje »što nudimo« moram priznati da ne volim, skeptična sam prema obećanjima u formi »samo vi nas izaberite pa ćemo mi za vas…«, gdje se nakon četiri godine ocjenjuje one koji su nešto obećali, nakon čega u pravilu slijedi nezadovoljstvo. Svi nude neka gotova »instant« rješenja, dok bi proces korjenite promjene trebao biti proces demokratskog uključivanja društvene većine u odlučivanje o temeljnim pitanjima što, kako i za koga kao društvo proizvodimo. Proces korjenite promjene trebao bi prije svega krenuti od materijalnih uvjeta života i načina proizvodnje koji je sada usmjeren na ostvarenje profita umjesto na zadovoljenje potreba ljudi i uzimajući u obzir pitanje ekološke održivosti. Tu se primarno govori o potrebnoj promjeni perspektive. Naravno i u postojećem okviru su mogući određeni iskoraci ako se kao temelj postavi beskompromisno zastupanje radnika i obespravljenih – primjerice zahtjev za povećanjem minimalne plaće ili promjene Zakona o radu. No potrebno je imati u vidu širu sliku i zahtijevati demokratizaciju na svim razinama – demokratizaciju odlučivanja na radnim mjestima, u lokalnoj zajednici i na razini društva. Treba mijenjati shvaćanje politike i političkih institucija i političkog djelovanja koje se u nas svodi na to da se svake četiri godine bira postojeće ili nove frakcije političkih elita.

Možete li pojasniti zbog čega bi netko tko je socijaldemokrat, ljevičar trebao glasati za vašu listu, a ne za SDP?

– SDP ne zastupa interese obespravljene većine, a njihov politički program je već i postavljen tako da je on zapravo neostvariv. Njihova logika je tehnokratska – oni računaju na pasivne birače koji će za njih glasati, a ne progresivnu politiku u kojoj su obespravljeni akteri promjena. Oni stalno forsiraju tu priču duopola upiranja prsta u HDZ kao uzrok svih problema – sve se kod njih svodi na personalizaciju – oni su pošteni i nekorumpirani, HDZ-ovi političari nisu, oni su sposobni, HDZ-ovi su nesposobni. SDP izbjegava puno dublje razloge obespravljenosti – zaobilazi klasni sukob i položaj naše ekonomije na periferiji. Antagonizme SDP pokušava zamaskirati tvrdeći da nema sukoba kapitala i rada. »Prevladavanje« sukoba kapitala i rada je dovelo do toga da je jedna trećina u Hrvatskoj na rubu siromaštva, a 260 najbogatijih ima ukupno 170 milijardi kuna vrijednu imovinu. Nas bi ljevičari trebali podržati upravo zato jer razumiju koliko je štetna SDP-ova tehnokratska i neoliberalna mistifikacija. Mi pokušavamo istaknuti sistemske uzroke problema, uključiti ljude i potaknuti da sami pokrenu proces promjena. Sudjelujemo u svim radničkim borbama – od brodogradnje do radnika u trgovinama – radnike same potičemo da se organiziraju i prevladaju postojeće podijeljenosti, jer dominacija vladajućih se ostvaruje po principu »zavadi pa vladaj«, što se zbiva ili putem nacionalističke logike i huškanja ili pacificiranja tamo gdje postoji suprotstavljenost klasnih interesa. Problem nije u drugom radniku, imigrantu, radniku druge vjere ili nacije, već u dominaciji vladajućih klasa.

»Requiem Industriale«

Dok je ljudima lijeve političke provenijencije Rijeka svojevrstan politički svjetionik, vi ne mislite tako. Zašto?

– Ne znam zašto mislite da meni Rijeka nije politički svjetionik, no ono što u njoj svijetli sigurno nisu prigodničarski antifašisti i ‘tehnolozi vlasti’ iz SDP-a. Rijeka sigurno jest svjetionik, ali zbog ljudi koji su beskompromisno na strani solidarnosti, pravednosti, jednakosti. Nigdje nisam srela ljude tako beskompromisno posvećene istini, ljubavi i društvenoj pravdi. No promjene se ne mogu dogoditi same od sebe, a neće se dogoditi niti zbog lijepih želja niti čestitih pojedinaca – dogodit će se zbog političke organiziranosti i kolektivnog djelovanja obespravljenih. Svi povijesni dosezi radničkog pokreta koje danas uzimamo zdravo za gotovo, poput općeg prava glasa ili prava na slobodan vikend i godišnji odmor, izboreni su na taj način. Rijeka je u prošlosti itekako pokazala da može biti važan dio promjena.

Kako komentirate projekt Europske prijestolnice kulture, svečano otvorenje, ali i kaznenu prijavu protiv radnika u tvrtki Rijeka 2020 koji su provodili natječaj za svečano otvorenje?

– Ne mogu komentirati kaznenu prijavu jer nemamo još dovoljno elemenata za to – no mogu načelno reći da mimo mogućih konkretnih malverzacija koje se tek trebaju dokazati, sam projektni okvir EPK 2020. predstavlja problem. Gledajući što je danas kultura u Europi, mogli bismo reći da nema bolje metafore za tu kulturu od samog kraja i propasti »projekta« jedne prijestolnice kulture. Otkazi kulturnim radnicima »nižeg ešalona«, prekid svih ugovora o radu mahom mladim ljudima koji su bili zaposleni »na projektu« – upravo je slika kulture na periferiji Europe. To je netko nazvao projektitisom, kulturnom logikom kasnog kapitalizma koja ne dopušta da imamo sigurna radna mjesta, da radnici u kulturi budu trajno zaposleni, već se od njih traži neprestana fleksibilnost, titravost, umreženost – i prije svega da se ne osjećaju ugodno i sigurno, već da bez prestanka traže novo radno mjesto i pobjeđuju u areni »tržišta rada«.

Tim mladim ljudima, među kojima je i podosta mojih studenata, poručuje se da nemaju pravo na stan, porodicu, stalno radno mjesto, prihode od kojih je moguće živjeti – na sve ono na šta su generacije prije njih – imale pravo. Svečano otvorenje bio je prekrasan spektakl, no on se trebao zvati ne »Opera«, već »Requiem Industriale« – jer se slike industrije koje su izvođači slavili na otvorenju mogu u zbilji povezati samo s muzejima. U deindustrijaliziranom i opustošenom gradu, u posljednjem velikom industrijskom kompleksu – »3. maju«, kriza je samo odgođena. Vladajući devastiraju domaću industriju i brodogradnju, svode nas na okoštalu privredu temeljenu na turizmu i uslužnim djelatnostima niske dodane vrijednosti, dok je upravo Rijeka nekad svjedočila kako pametnim industrijskim politikama, izgradnjom industrija koje se međusobno nadopunjavaju možemo stvoriti dodanu vrijednost i osigurati višu razinu osobnog i komunalnog standarda.

Posljedice devastacije

Što će se dogoditi u mjesecima koji dolaze kada su u pitanju prava radnika, a zbog problema u gospodarstvu koje je uzrokovala pandemija koronavirusa?

– U mjesecima koji dolaze očekujemo zaoštravanje klasnog sukoba i povećanje ekonomskih i socijalnih nejednakosti – prvenstveno zbog značajnog pada privredne aktivnosti – što se već sad odražava na mogućnost zadovoljenja osnovnih potreba stanovništva. Kao i u prethodnoj krizi, njezine će posljedice vladajući »sanirati« snižavanjem radničkih prava, otkazima, smanjenjima plaća, ovrhama. Nitko od vladajućih niti ne pomišlja da fond za saniranje krize napuni kroz zahvaćanje u bogatstvo 1,7 posto najvećih štediša koji na svojim računima u ‘domaćim’ bankama imaju preko 75 milijardi kuna, već se uzima osobama s invaliditetom, najslabijima te se rezanje plaća i otkaze predstavlja kao jedinu soluciju. Takve politike srozavaju kvalitetu života i u Rijeci kojoj prijeti da postane jedan od rijetkih velikih gradova u 21. stoljeću bez javnog prijevoza. Dramatična situacija u Autotroleju koji nema novca za isplatu plaća i koji kontinuirano smanjuje vozni red posljedica je, između ostalog, apsurdne Vladine odluke da ne pomaže poduzećima čiji je osnivač država, županije i jedinice lokalne samouprave. Istovremeno se financiralo lance kladionica koji godišnje imaju dobit veću od nekoliko stotina milijuna kuna. No takvo je stanje posljedica i osiromašenja i devastacije riječke privrede – upravo zbog deindustrijalizacije i koncentriranja na sektore usluga s nižom dodanom vrijednosti.

Je li hrvatsko društvo demokratsko, a pitam vas zbog odluke Visokog prekršajnog suda o »Za dom spremni«?

– »Za dom spremni« se pojavljuje kao joker svaki put kada vladajući žele prikriti neku korupciju i skandal. Kako Penava u Vukovaru svaki puta vidi velikosrpsku agresiju kada se u javnosti pojavi informacija o isplatama visokih iznosa »za volontiranje« njegovim prijateljima, tako se Plenković posluži pokličem »Za dom spremni« kako bi pažnju preusmjerio s informacije da je zajedno s Ćorićem odgovoran za potpisivanje memoranduma koji dopušta da hrvatska nafta ide u Mađarsku i skandala oko vjetroelektrana i istaknute HDZ-ove dužnosnice Josipe Rimac. Tako i Škoro poziva da se prekopa Jasenovac, dok jača političku moć svojih poduzetničkih elita. Desnici nacionalizam služi kao paravan za pljačku.