snimio Silvano Ježina
"Radikalizacija javnog prostora kojem danas u Hrvatskoj svjedočimo potiče na pobunu i one naše sugrađane koji nisu skloni bilo kojem aktivizmu. Građani dopuštaju određenu razinu radikalizacije društva, ali kad procijene da je pređena granica dopuštenog, vrlo glasno će poručiti - no pasaran!"
Konzervativna revolucija začeta u zajedničkim krugovima ekstremnog katoličanstva i radikalne desnice, koja se upravo pod egidom znanstvene zajednice, potom uobličene u nužnost proširenja ekspertne skupine Borisa Jokića za desetak novih stručnjaka pokušava nametnuti procesu izrade cjelovite kurikularne reforme, po prvi puta se suočava s ozbiljnim i organiziranim građanskim otporom.
Okupljanje, po nekim procjenama, 40 tisuća prosvjednika na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, ali i u ostalim hrvatskim gradovima, svjedoči o tome da se građanska i sekularna Hrvatska neće olako prepustiti sve agresivnijem konzervatizmu ekstremnih namjera.
Jadranka Kosor, bivša premijerka Vlade Republike Hrvatske, također je nazočila zagrebačkom prosvjedu, s kojeg je otišla impresionirana. Ponajprije izrečenim porukama, k tome vrlo duhovitima koje su poslane vladajućoj politici. Onoj, dakle, politici koja između redova, kaže Kosor, pokušava zaustaviti cjelovitu kurikularnu reformu obrazovanja koja bi trebala poticati kritičku misao među učenicima, a zaustaviti dosadašnju prasku pukog štrebanja podataka. Nakon ovakvog prosvjeda, ocjenjuje Jadranka Kosor, bilo bi posve logično očekivati da se vladajući zapitaju, a Predrag Šustar podnese ostavku.
No, takvo što od novog Šustara, to jest od ministra obrazovanja Šustara u HDZ-ovoj vlasti, naravno, ne treba očekivati. Naime, bivši dekan riječkog Filozofskog fakulteta u znanstvenim i studentskim krugovima uživao je nekoć simpatije, poštovanje i ugled. Međutim, više nije simpatičan, a na kraju će ostati upamćen kao ministar u lošoj Vladi, kojem je 40 tisuća ljudi na glavnom zagrebačkom trgu vikalo: ostavka, ostavka…
– Dosad na nekom prosvjedu ili skupu nisam vidjela toliki broj mladih ljudi, čak cijelih obitelji s djecom i rodbinom. To je vrlo snažna poruka svima onima koji prosvjede za kurikularnu reformu povezuju s političkim strankama ili nekim ideologijama. Na taj prosvjed prvenstveno treba gledati kao na glas javnosti protiv političkih naredbi da će građani moći slobodno misliti samo unutar svoja četiri zida.
Dakle, misleća, visokoobrazovana i urbana Hrvatska, koja na prosvjede izlazi vrlo rijetko i nerado, s jednog civiliziranog i dostojanstvenog skupa poslala je snažnu poruku protiv politika koje nisu u duhu Europske unije i onih demokratskih zemalja s kojima se volimo uspoređivati. Ono što je novo i važno za ovaj prosvjed, jest činjenica da se Hrvatska prvi puta okupila oko ideja obrazovanja. Prosvjednici su se duboko poklonili prosvjetnim radnicima; svim profesorima, nastavnicima, učiteljima… koji odlično rade svoj posao ali za koji su uvijek bili malo plaćeni. To je svakako važan korak naprijed za našu zemlju, poručuje Jadranka Kosor.
Politički predznak
Nebojša Zelić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci poručuje da je prosvjedima pokazano to da se građane može mobilizirati, iako su oni inače vrlo često pasivni. To je već samo po sebi jako dobro.
– Možda zajedno shvatimo da je demokracija sustav koji traži odgovorne i aktivne građane. Građane koji su spremni braniti tolerantno i pluralno društvo od istih onih nasrtaja i političkih pritisaka koji su zaustavili kurikularnu reformu i nad time likuju. Možda zajedno shvatimo da nam istječe vrijeme u kojem možemo obraniti svoj građanski obraz koji smo izgubili kada smo šutjeli na ukidanje invalidnina i subvencija za prijevoz, prodaju državnih firmi, ukidanje financiranja raznih udruga civilnog društva, ubacivanje članova marginalnih i ekstremnih stranaka poput Hrasta kao zamjenika ministra obrazovanja… Ili kad se prešućivala reakcija udruge U ime obitelji na izvještaj pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kaže Nebojša Zelić koji se pritom nada u to da su prosvjedi možda uvertira za niz skupova koji se neće ustezati jasno reći da su – politički, jer borba za pluralizam, pravednost i ranjive ne može biti drugo nego politička borba.
Političarima se ne vjeruje
S druge strane, kaže Sandra Benčić, glasni konzervativno-radikalni krugovi homogenizirali su ostatak Hrvatske, posebno nakon što je javnim postao registar nepoćudne lektire prema viziji Željke Markić. Benčić tumači da građani ove zemlje nisu skloni radikalnom političkom, ali i općenito društvenom diskursu koji se na simboličkoj razini može sažeti u tvrdnji da lektira sa Zoranom Ferićem ili Slavenkom Drakulić potiče mlade na pornografiju. Ekstremni konzervatizam nikad nije honoriran na izborima u Hrvatskoj, a kada radikalizam uzme maha i postane agresivan, ljudi izlaze za ulice, bune se i pružaju otpor.
– Radikalizacija javnog prostora kojem danas u Hrvatskoj svjedočimo potiče na pobunu i one naše sugrađane koji nisu skloni bilo kojem aktivizmu. Građani dopuštaju određenu razinu radikalizacije društva, ali kad procijene da je pređena granica dopuštenog, vrlo glasno će poručiti – no pasaran! To su zorno pokazali i ovi prosvjedi u Hrvatskoj koji su se dogodili nakon što se stopiranje kurikuluma pretvorilo u onu kap koja je prelila čašu njihovog strpljenja, pa su javno poručili da radikalnom i retrogradnom konzervatizmu nema mjesta u političkom i društvenom mainstreamu. Nadam se da će Domoljubna koalicija shvatiti smisao tih prosvjeda, to jest da će se odreći svih onih utjecaja koji dolaze iz recimo Hrasta ili U ime obitelji. Dakle, onih krugova koji u prvom redu ciljaju na javne politike obrazovanja i zdravstva, a zalažu se za ukidanje potpora neprofitnim medijima i kulturi. To je doduše mudra taktika, ponajprije u smislu pokušaja da se kroz kurikulum utječe na obrazovne procese, o kojima dominantna politika ionako ne vode previše računa, znajući da tako formiraju buduće glasače, pojašnjava Sandra Benčić.
