RIJEKA Rukometaši »Zameta« su pjevajući u svlačionici proslavili pobjedu nad »Dubravom« (34:30) i osvajanje četvrtog mjesta čekajući pritom očekivani rasplet, pretpostavku da će favorit »Nexe« na svom terenu svladati Zagrepčane, izravne konkurente riječke ekipe. Očekivanja su se obistinila, Našičani su slavili 44:25, a ekipa na čelu s kormilarima Marinom Miškovićem i Valterom Matoševićem je izborila nastup u Europi. Potvrdila se najugodnijim iznenađenjem sezone, a sada je na potezu klupsko vodstvo koje treba pronaći potreban novac, po onoj »koliko para toliko muzike«. Zamećani su odlučno odigrali susret odluke, s nizom ozlijeđenih igrača koji su, poput Jadranka Stojanovića i  Milana Uzelca, bolovima unatoč dali obol uspjehu.

– Bili smo desetkovani ozljedama, ali skupili smo se – kaže Filip Glavaš, mlado ljevoruko krilo Zamećana, sa šest golova golgeter utakmice. – Popričali smo o svemu, o prilici za ulazak u Europu. Cijele sezone smo radili i ostvarili smo ovaj cilj.  Tako to biva u sportu, uspjeh ispliva.

Odlučni duel za četvrto mjesto je bio napet s dosta preokreta, ali kada su Zamećani preuzeli kontrolu igre i rezultata, više nisu ispuštali potrebnu prednost.

– Bilo je napeto, koncentracija je padala na obje strane. Vidi se da su svi iscrpljeni na kraju sezone.

U odlučnim trenucima Glavaševa ljevica nije zadrhtala, mirno je poentirao za definitivno osiguranje željene pobjede sa četiri gola razlike. Matador je pritom istaknuo kolektiv za kojeg smatra da može ispričati još puno lijepih sportskih priča poput ove nedavne.

–  Iskreno, volim takve situacije, kada je pritisak na meni. To su onda najslađi golovi. Nema tu straha, »uđe se muški« i ako se odigra pametno, sve dođe na svoje.  Inače, uz uloženi trud, najveća odlika nam je zajedništvo.  Pridružili su nam se oni najmlađi, svi smo ih prihvatili.  Iskusnici Milan Uzelac i Mateo Hrvatin nas podižu, bodre nas i podižu u svakoj utakmici. Sloga uvijek pobjeđuje. Spominjalo se i ispadanje uoči sezone, dokazali smo suprotno, da ekipa koja je »na otpadu« uz puno rada i truda te zajedništva može napraviti veliki podvig. Očekujem igranje u Europi, što je san svakome od nas. Moramo puno raditi. Ovo nije niti 50–60 posto  onoga što možemo. Još se moramo razviti fizički,  psihološki i mentalno.