ZAGREB Dok katoličko-konzervativne udruge priređuju masovne mitinge protiv abortusa, stopa namjernih prekida trudnoće u Hrvatskoj je najniža u posljednjih 25 godina. U posljednjih četvrt stoljeća stopa pobačaja u nas je smanjena sa 41 na samo 8,4 na 1.000 žena, što je jedna od najnižih stopa u Europi. Prosječna je stopa u svijetu 35, a u razvijenom svijetu 27 pobačaja na tisuću žena. Pozivanje na zabranu abortusa, osim statističkog, nema ni stručnog utemeljenja. Pristup kontracepciji, edukacija mladih i dostupnost službi reproduktivnog zdravlja, tvrde stručnjaci, jedini su djelotvoran način smanjenja broja namjernih prekida trudnoće, dok zakonske zabrane rezultiraju ilegalnim prekidima trudnoće i mogućim smrtnim ishodima. Raspravu o tome treba li pobačaj biti legalan ili ne, i liječnici i demografi smatraju potpuno promašenom te traže da se umjesto toga razgovara o stvarnim problemima koje treba rješavati.

Životi na kocki

Tijekom 2015. u Hrvatskoj je prijavljen 8.181 prekid trudnoće ili za tisuću manje u odnosu na 2014., a od toga je legalno induciranih pobačaja, odnosno onih na zahtjev žene bilo oko 36%, a ostali su pobačaji iz medicinskih razloga. Na pobačaj, prema podacima HZJZ-a, najčešće se odlučuju žene u dobi od 30 do 39 godina koje već imaju djecu, što znači da se pobačaj i dalje koristi kao kontracepcija. U blagom je padu i broj pobačaja kod maloljetnica, kojih je bilo 7,6 posto, za razliku od 9,2% u 2007. godini.

Za Dubravka Lepušića, ginekologa iz KBC-a Sestara milosrdnica i jednog od autora zdravstvenog odgoja koji u potpunosti nije zaživio u školama, pravo žene na pobačaj mukotrpno je izboreno pravo koje nitko, pa ni crkva, ne smije dovoditi u pitanje.

– Za crkvu je i jedan pobačaj katastrofa, to je svjetonazorsko pitanje, ali ono ne smije ugroziti prava žena. Podržavam sve koji svoje djelovanje temelje na znanstvenim spoznajama i koji nastoje, nudeći razne načine kontracepcije, smanjiti broj prekida neželjenih trudnoća, potaknuti rađanje željene djece i omogućiti ženama neometano uživanje u spolnom životu – poručuje Lepušić. Tisućama godina, podsjeća, abortusi su se radili u tajnosti, a žene stavljale život na kocku. Tek posljednjih 40-tak godina to se radi legalno, u sigurnim medicinskim uvjetima i uz kvalitetne metode planiranja trudnoće i poroda, a ta se razina, kaže, ne smije dovesti u pitanje. Umjesto zabranom abortusa morali bi se, zaključuje, baviti edukacijom, jer se u velikom broju škola zdravstveni odgoj ne provodi ni u skromna četiri sata godišnje koliko je dobio u satnici.

Gorući problem

Temu zabrane pobačaja promašenom smatra i demograf Anđelko Akrap, jer se time ne rješavaju stvarni problemi žena na tržištu rada koji rezultiraju pobačajima i manjim brojem rođene djece. Gorući problem za njega nije zakonska regulativa pobačaja, nego odnos hrvatskih poslodavaca prema zaposlenim ženama.

– Rasprave o abortusu bježanje su od stvarnih problema. Žene treba zaštititi od poslodavaca, jer je njihov odnos prema ženama, usudio bih se reći, gotovo robovlasnički. Žene se odlučuju na pobačaj jer se boje otkaza, a prošla, lijeva vlada, Zakon o radu uredila je tako da osoba može čitav život raditi na određeno vrijeme i biti u strahu za radno mjesto – upozorava Akrap i dodaje kako povorke nisu drugo do paradiranje. »Moramo se baviti poslodavcima koji misle da su napravili sve ako otvore radna mjesta. Oni trebaju ženama omogućiti dostojanstven život, tek tada možemo govoriti o većem broju rođene djece«, zaključuje Akrap.