Mira Matković Kezele, Darinka Vug Dragović, Dubravka Jačić Cerovečki, Stojan Deprato i Alessandro Branko Padjen okupili su se jučer u restoranu Gardens u Rijeci kako bi obilježili 70. godišnjicu mature. Riječ je o prvim riječkim maturantima poslije Drugog svjetskog rata, kojih je bilo ukupno 74, od kojih 57 u Sušačkoj te sedamnaest u Riječkoj gimnaziji.

Okupljene su pozdravili i čestitali im riječki gradonačelnik Vojko Obersnel i ravnateljica Prve sušačke hrvatske gimnazije Judita Franko.

– Lijepo je vidjeti ljude koji slave 70. godišnjicu mature, a pri tome su svježi i razmišljaju o budućnosti. Ja sam prošle godine proslavio 40. obljetnicu mature i mislio sam kako je to jako puno, a kada sad vidim ove obljetničare, mogu samo reći – svaka čast, kazao je Obersnel, koji je »maturantice« darivao buketima cvijeća, a »maturante« bocama vina.

Alessandro Branko Padjen istaknuo je kako se sastaju svakih pet godina, ali ih je, nažalost, svaki put sve manje.

– Ima ih još nekoliko živućih, ali su neki izvan Hrvatske, a neki bolesni, pa nisu u mogućnosti doći. Kada se vidimo nakon pet godina, prvo se propitamo kako je tko, gdje su ostali, a onda krenemo s prebiranjem uspomena. U vrijeme našeg školovanja bio je sistem četiri plus osam, odnosno četiri obavezne godine osnovnoškolskog obrazovanja i osam srednje škole. Tada nije bilo problema s maturom kao što to vidimo da je danas, a imali smo i dobre profesore koje smo svi slušali i uvažavali njihovo mišljenje, slušali njihove savjete, upijali znanje koje su nam pružali – kazao je Padjen.

Da je školovanje u njihovo vrijeme bilo znatno lakše, ali i ozbiljnije, potvrdila je i Darinka Vug Dragović.

– Ovo što danas rade s maturama i kako muče djecu, ja to ne mogu pojmiti. Mi smo imali malu i veliku maturu, i znalo se što je što. Danas se u našoj državi rade toliki »mirakuli« oko mature, ne znam zašto – kazala je Vug Dragović.

Danas umirovljena liječnica Dubravka Jačić Cerovečki, koja je svoj radni vijek provela u Zagrebu, također se slaže da je nekada školovanje bilo puno jednostavnije, ali i učinkovitije, a bilo je i besplatno, pa je i tu bilo lakše. Sličnog je mišljenja i Mira MatkovićKezele, danas ponosna baka četvero unučadi, koja je kazala kako su škole prije puno više pružale, a učenici puno više slušali.

Stojan Deprato na proslavu je, kao i prijašnjih nekoliko puta, došao iz Torina, gdje živi već nekoliko desetljeća, a svake godine ljetuje u Medulinu.

– Danas djeca zapovijedaju roditeljima, a oni učiteljima. Naime, roditelji, na nagovor svoje djece »brenzaju« učitelje i utječu na njihov rad i ocjene. To prije nije bilo tako, nego su se učitelji više poštovali i cijenili, oni su više sudjelovali u odgoju djece – kazao je Deprato.

Druženje je završilo čašom šampanjca i uz želju da se vide za pet godina, a prišapnuli su nam da, bez lažne skromnosti, maštaju i o 100. godišnjici. »Pa, nismo još tako stari«, poručili su slavljenici.