Jedan udarac (ozbiljan) prema vratima riječkog drugog vratara Prskala i Osijek je osvojio bod u sudačkom vremenu. Još jedan remi u pustinji osječkog Gradskog vrta, svakom po bod koji nikome u načelu ništa ne znači. Ali oba su trenera, Zekić i Kek, htjela dobiti utakmicu. Svako je prema tom cilju krenuo na svoj način. Zoran Zekić, inače nekada napadač (i Rijeke), servirao je Cholizam (recept Diega Simeonea) na slavonski način. U devedesetoj minuti dočekao je pogodak nakon što je njegova momčad uglavnom udarala glavom u riječki zid. Čekali su Zekićevi i dočekali. Na utakmicu su došli tek u drugom poluvremenu. Jer do odmora Slavonci nisu izlazili iz kukuruzišta. Branili su se desetoricom iza lopte. Rijekin vratar Prskalo mogao je otići na kavu u obližnji stadionski restoran. Mreža bi ostala netaknuta.

Osijek je osvojio bod, Rijeka je izgubila dva! Kao i za prošla nastupa u studenome, kada su domaćini izjednačili u petoj minuti sudačke nadoknade iz kaznena udarca. Jedan, drugi (Slaven), treći (Inter) remi na kraju prošle kalendarske godine i – Dinamo je pobjegao na plus dva. Nakon jučerašnje utakmice, sada nebitne razlike, na plus osam!

Šteta zbog prekrasna Gavranovićeva pogotka (sedmog u proljetnom nastavku), koji je početkom drugog poluvremena razbio monotoniju. Bljesak munje i grom je uletio u Mikulićeve rašlje. Bravo majstore! Pogodak koji je ima težinu troboda. Riječani su na kraju ostali dosljedni svojim ovosezonskim glupostima – primili su gol kada nije trebalo. Nikad ne treba, ali lopta je dugo putovala, a sve je iznenadila…

Rijeka je izgubila dva boda i dva igrača za posljednje kolo, protiv Istre na Rujevici. Močinić i Bradarić (jučer u ulozi stopera) dobili su treću javnu opomenu i za njih je sezona završena. Šteta, jer kako je počela osječka utakmica s Močinićem s kapetanskom trakom, stekao se dojam da će u Osijeku početi budućnost… Povratak Močinića nakon proljetne kalvarije. Prije pet i pol mjeseci bio je jedan od najboljih igrača reprezentacije Hrvatske koja je svladala Rusiju 3-1, u pauzi sezone »pukao mu je nos«, suigrač ga je poslao u bolnicu reketom na teniskom terenu i – od tada nosi križ.

Rijeka je do odmora dominirala, promašila nekoliko prigoda, ali nije imala previše rješenja za gustu obranu Osječana, za dva obrambena bloka. Napadali su po bokovima Tomasov, Ristovski i Vešović, ali premalo su igrači Rijeke igrali bez lopte. Donosili su loptu na čisti prostor. Pogodak Gavranovića zamaskirao je sve ofenzivne propuste Kekove momčadi, ali samo do posljednje minute – pogotka, kada je pukla riječka tikva. Slavonski Cholo Zekić je sa skromnim sastavom na kraju ostao nepobijeđen. Niti u petom nastupu (dva na klupi Šerifa), nije uspio svladati Keka, ali bod je za njega puna šaka brade.

Utakmica koju ćemo pamtiti zbog pogotka Gavranovića, sve ostalo je za »delete«. Rijeka je pokušavala igrati, Osijek je čekao onu jednu loptu i – dočekao. Jednostavno rečeno – dosadno. Rijekina je mladost ostala na klupi. Dvije minute i četiri sudačke nadoknade dobio je Vizinger… Keku je previše stalo do bodova, ma koliko oni bili nevažni, da bi bilo što riskirao. Ipak, na kraju je pobijedio Zekićev Cholizam!