RIJEKA Na službenim internet stranicama prvoligaša iz Gorice objavljen je razgovor s 20-godišnjim veznjakom Pauliusom Golubickasom iza kojega je teška operacija čeljusti.

Trenutak u kojem se Paulius Golubickas (20) u punom trku sudario s braničem Slaven Belupa i ostao u krvi ležati na travi izazvao je velik šok za suigrače, trenera, stručni stožer, sve ljude iz kluba, ali i gledatelje pred malim ekranima. Izgledalo je zaista ružno, mnogi su se i primili za glavu vidjevši što se dogodilo, ali nije to bilo ni izbliza dovoljno da zaustavi mladog Litvanca na njegovu putu prema snovima.

– Evo me u krevetu, ležim i odmaram. Situacija je puno bolja nego prije operacije, ali sad treba biti strpljiv i napraviti sve da se što prije oporavim. Znam da će trebati vremena, ali spreman sam na to – javio se Paulius nakon operacije kojom su mu liječnici “popravili” kosti vilice, koja je puknula na dva mjesta.

– Sad već mogu i pričati, čak i voditi razgovor, ali umara me svaka rečenica, svaki pokret čeljusti. U ovom trenutku je bolje pričati što manje – opisao je trenutačno stanje Paulius, zbog čega smo razgovor i vodili porukama.

Dobro pamti svaki detalj iz te šeste minute subotnje utakmice.

– Ma naravno, sjećam se svega. Pojurio sam za loptom i nisam se uspio zaustaviti prije nego što sam udario u rame Slavenova braniča. U tom trenutku čuo sam da je nešto puknulo i odmah sam znao da se dogodilo nešto prilično loše. Suigrači i sudac okupili su se oko mene, ali nisam mogao ništa reći, samo sam pokazivao na vilicu i pokušavao im objasniti da se s njom nešto dogodilo. Vidio sam da su mislili da je možda i nešto gore, pa čisto da ih smirim – pronalazi Golubickas i snage za malo humora.

Dado, Dejvi i Roman, dečki iz kluba, odmah su ga utrpali u automobil i odvezli u koprivničku bolnicu, odakle su ga poslali u Zagreb.

– Put za Zagreb bio je jako dobar. Slušali smo utakmicu na radiju i navijao sam za dečke da dođu do tri boda. I bilo mi je užasno žao što im ne mogu pomoći… Šteta što nismo pobijedili, ali siguran sam da su moji suigrači napravili sve što su mogli. Kao što sam siguran i da će pobjede doći vrlo brzo – okrenuo se Paulius zbivanjima na terenu, od kojih će biti izoliran najmanje šest tjedana.

Donji dio vilice i dalje praktički ne osjeća, pokušava govoriti što manje, ali jasno mu je da stvari idu na bolje.

– Kako mi se čini, operacija je prošla uspješno, a tako su govorili i liječnici nakon što su me pregledali dan poslije. Svi zubi ostali su u ravnini, ne trebam nikakve dodatne zahvate i vjerujem da će sve biti u najboljem redu – optimističan je talentirani veznjak, koji je posebno želio naglasiti jedno:

– Želim zahvaliti liječniku koji me operirao i njegovom timu na svemu što su napravili. Također, želim zahvaliti klubu, od predsjednika, direktora, trenera, suigrača, pa do svih ljudi u klubu. Naravno, hvala i mojoj obitelji i prijateljima, svi zajedno bili su mi velika, ogromna potpora. Nevjerojatni ste, svi do jednoga!

Igrači su snimili fotografiju podrške, javio se i Tomislav Božić, igrač s kojim je Paulius bio u duelu, a podrška doista stiže sa svih strana. Podrška svake vrste, budući da je jedan od suigrača poslao poruku “nema veze, sad ćeš barem biti ljepši…”

Usitnjavaju mi svu hranu. Evo, za večeru sam imao juhu, malo tune i pire sa zgnječenom mrkvom. I jogurt od vanilije za desert – kaže Paulius

– Ma da, primio sam i neke smiješne i zabavne poruke, dečki su me htjeli malo razveseliti. Iako, čeljust mi stvarno izgleda ogromno, smijem se i sam sebi kad se pogledam u ogledalo, kad vidim koliko mi je lice, ha, ha.

Ima u bolnici i cimera, izmjene poneku rečenicu, ali najvažnije je ipak…

– Spavati! Uglavnom pokušavam spavati što više mogu. I odgovoriti na sve poruke koje mi stižu, malo po malo – napisao je Paulius u trenucima dok je ispred njega stizala večera.

A kad ti čeljust pukne na dva mjesta, večera izgleda… Kako?

– Usitnjavaju mi svu hranu. Evo, za večeru sam imao juhu, malo tune i pire sa zgnječenom mrkvom. I jogurt od vanilije za desert. Proći će još neko vrijeme dok ne budem mogao normalno jesti, ali neću žuriti. Uostalom, već sad koristim žlicu, kao da jedem za pravo – našalio se opet hrabri Paulius.

Najgore je, dakle, iza njega. Pred njim je teško razdoblje, ali poznavajući ovog momka, problema neće biti. I vratit će se, budite uvjereni u to, još jači!