Prije desetak dana javno su se, prvi put dosad, oglasili predstavnici međunarodnog konzorcija The Development Group, koji čine kanadska investicijska kuća Pulsat Global Capital i grupacija domaćih kompanija, te najavili osnivanje društva Krk Energy Hub kojem je namjera kroz ulaganja od 4,7 milijardi eura Krk pretvoriti u energetsko čvorište.

Najavljuju sedam velikih projekata, pri čemu bi najveći bio LNG terminal, kapaciteta do čak 25 milijardi kubika plina godišnje. Konzorcij želi graditi i plinsku termoelektranu, toplanu koja bi grijala Rijeku, namjera im je pokrenuti i proizvodnju u Dina Petrokemiji u stečaju. Predstavnik  konzorcija Branko Šarčanin za naš list odgovara na pitanja o velikim planovima u kojima sudjeluju i hrvatske tvrtke poput  Končara, Ivicoma, Instituta Hrvoje Požar, Dalekovoda, Tehnike, Pastora, Uljanika, Siemensa, Allianza i Zagrebačke banke.

Znanja i tehnologije

Zašto se Development Group javnosti predstavlja tek sada, odnosno zašto baš u ovom trenutku, kad je država već pri kraju s odabirom svojih investitora u projekt LNG terminala na Krku i njegovih budućih zakupaca?

– Svaki projekt prolazi kroz proces, a proces određuje vrijeme. Do sada nije bio pravi trenutak da se KRK Energy Hub predstavi. Da je postojala dobra volja bivše Vlade, projekt bi već zaživio. Pored toga, LNG Terminal na Krku je uvijek bio privatni projekt te se od Vlade očekuje podrška pri izdavanju administrativnih dokumenata u skladu s direktivama EU-a za projekte od zajedničkog interesa. Bivša Vlada se nije bavila strateškim politikama kako se uklopiti u svjetske tokove, kreirati investicijsku klimu da privuku ulagače i osigurati nova radna mjesta, već je preko LNG Hrvatska d.o.o. provodila natječaje za terminal na tuđoj zemlji, suprotno načelima tržišnog natjecanja, ali i važećim zakonima.

Tko su članovi konzorcija?

– To su velike kompanije koje se bave inženjeringom, nabavom i izgradnjom, građevinari, dobavljači robe i opreme, pružatelji financijskih i osiguravajućih usluga. Imena nositelja konzorcija bit će objavljena  na prezentaciji projekta krajem  mjeseca. Vrlo je bitna činjenica da je ovaj projekt ujedinio hrvatske tvrtke kroz Croatian Business Group (CBG). To je najveća poslovna grupa u Hrvatskoj koja posjeduje znanja, tehnologiju i mogućnost za rad na projektu, i stvara reference koje će omogućiti ekspanziju hrvatskih tvrtki u EU, Kanadi i SAD-u.  Najvažnija činjenica je da su hrvatski privrednici krenuli u projekt aktivno, i da prvi put nakon dugo vremena nisu čekali da se nešto dogodi, nego su se uključili u međunarodne poslovne tokove po principu ravnopravnih partnera.

Kojom bi se dinamikom razvijali vaši najavljeni projekti, odnosno postoji li kapital za sve njih? Jeste li o njima već razgovarali s nekim u Vladi?

– Kapital je strukturiran već 2013. godine. Prema projekt manadžment planu, izgradnja će trajati od tri do pet godina.  Prvi korak bio bi  pokretanje proizvodnje KRK petrochemicala,  bivše Dina Petrokemije, kao i opskrba EU-a plinom, koja će Uniji omogućiti diverzifikaciju dobavnih pravaca plina. O svemu smo razgovarali s predstavnicima Ministarstva gospodarstva i Plinacrom.

Probijanje rokova

Je li točno da se unatrag dvije godine obraćate Vladi RH te što vam je s Markovog trga do sada odgovarano?

– Od posjeta bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka Kanadi, u proljeće 2014. godine, mi smo se obraćali bivšoj  vladi nekoliko puta, ali kao što vam je poznato, ona je probila sve rokove, tj. izgradnja LNG terminala  odgađana je nekoliko puta. Da je bivša Vlada prihvatila naše prijedloge, Dina ne bi danas bila u stečaju, a Hrvatska bi bila u puno boljoj ekonomskoj situaciji. LNG Hrvatska nije imao dobro razrađen plan pa se tako do sada terminal nije mogao početi graditi, neovisno govorimo li o plutajućem  ili kopnenom terminalu.

Je li točna informacija da ste bivšoj Vladi nudili i projekt izgradnje hidroelektrane, no da ste bili odbijeni?

– Ne, nismo.

Ako ste zainteresirani za gradnju terminala, zbog čega se, prema tvrdnjama iz LNG-a Hrvatska, niste javili na njihov natječaj za investitora?

– Mi smo se javili na tender Call for Equity, no LNG Hrvatska nije htio osigurati tajnost podataka. Netransparentan i diskriminirajući proces su razvlačili preko dva tjedna, što je uzrokovalo naše kašnjenje od nekoliko sati na Staru godinu, i diskvalificiralo nas iz natječaja. Sama obavijest došla nam je u obliku anonimne e-mail poruke, bez potpisa odgovorne osobe.

Je li točno da ste tvrtku LNG Hrvatska prijavili OLAF-u, europskom uredu za borbu protiv prevara, te zbog čega?

– LNG Hrvatska ima više prijava, ali ih zbog postojećeg procesa u ovom trenutku ne možemo komentirati.  

 Plin iz škriljaca

Na svojoj ste prvoj konferenciji za novinare općenito planirani državni projekt terminala na Krku nazvali lošim. Zbog čega?

– LNG Hrvatska nema plana te mijenjaju moguća rješenja projekta bez konkretnih ideja za realizaciju. Planiraju graditi neprofitabilni  terminal koji hrvatskim poreznim obveznicima i samoj Hrvatskoj ne treba, a za EU je premali.  Naš, komercijalni model KRK Energy HUB od 12 do 25 milijardi kubika plina godišnje je profitabilan, a od svog prvog dana uključuje plutajući i kopneni terminal kao modularno i fazno rješenje. Energy HUB  koristi sinergiju plinske termoelektrane i evakuaciju topline iz Krk Petrocemicala (DINA), što će rezultirati grijanjem Rijeke. Sinergija između LNG terminala, termoelektrane  Krk, Petrochemicala (Dina) povećava profitabilnost te omogućava ravnopravno tržišno natjecanje koje će bitno utjecati i na cijenu grijanja u Rijeci. Dosad nismo spominjali da naš projekt uzima u obzir smanjenje sigurnosnog rizika, a ujedno je i prvi projekt u Hrvatskoj koji nema  toplinsku i CO2 emisiju. Pored lošeg koncepta, LNG Hrvatska nije obratio pažnju na to da male količine plina povećavaju cijenu.

Napominjete kako imate četiri dobavljača plina iz SAD-a, no što je s kupcima plina, imate li osigurano tržište za plin koji bi stizao na terminal? Jesu li vaši dobavljači proizvođači plina iz škriljaca?

 – Da, to je plin iz škriljaca. Naši kupci su naša poslovna tajna , ali za vašu informaciju, potražnja je veća nego što se očekivalo, pošto plinski traderi diverzificiraju nabavu/ponudu ne samo vezano na lokaciju, već i vezano na dobavljače, slično kao što banke ulaze u različite projekte ili tvrtke.