RIJEKA Na Brajdi, uz boćalište, posljednjoj društvenoj oazi njegova života, ostala je prazna stolica. Prije nekoliko dana odigrao je posljednju umirovljeničku partiju briškule i trešete. Ugasio se u utorak navečer ne pogledavši svoju posljednju utakmicu HNK Rijeka. Ernest Jogan (80 godina), otišao je tiho, na vrhu prstiju, kao što je i živio.
Ugostitelj (sjećate se Doma na Gornjem Zametu, pa kafić na Nafti?), savezni nogometni sudac i dobrovoljni darivatelj krvi. Rođen u Braniku (Slovenija), 2. veljače 1936. godine Jogan je bio – Riječanin! Volio je njen svaki kutak. Pružao je ruku dobrote i života… Bio je član »Kluba 100« Gradskog društva Crvenog križa. Krvna grupa 0, prvi je puta ruku pružio 1958., stoti 1983. godine… Darivao je dio sebe, poklanjao zdravlje i život bolesnima, donosio olakšanje i nadu njihovim obiteljima… Piše u »spomenaru« plemenitih ljudi: »Svaka darivana kap utkana je u zajedničku rijeku ljubavi i dobrote koju nesebično daruju nepoznatima.«.
Ispit za nogometnog suca položio je prije 55 godina. Savezni je postao osam godina kasnije. Sudio je jedno finale Kvarnerske rivijere. Drugu ligu – zapad, gdje su utakmice bile bitke kao da Divljem zapadu. Kao od brda odvaljen Jogan je lako držao uzde utakmice, krotio neobuzdane. Prije pet godina dobio je priznanje svoje organizacije, sudačke, za pola stoljeća članstva.
