Hrvatski izbornik Ante Čačić našao se u nedjeljnim večernjim satima u Liverpoolu s Dejanom Lovrenom i njihov međusobni razgovor pokušao interpretirati jednom jedinom rečenicom što je osvanula na službenoj stranici Hrvatskoga nogometnoga saveza: »Razgovarali smo dosta dugo, a razgovor je protekao u iskrenom, spontanom i otvorenom ozračju.«  I točka. Mogao je biti i uskličnik s obzirom na »epohalan« izvještaj, a jedino bi ispravno bilo da je iza uskličnika stajalo puno upitnika u kontekstu poruke koju nosi. Niti je javnost saznala o čemu su Čačić i Lovren razgovarali, niti je poznato hoće li prvotimac »Liverpoola« snositi posljedice za nepojmljiv presedan ultimatumom odaziva budućim reprezentativnim akcijama statusom prvotimca.

Pitanja

Puno je, dakle, pitanja. Dio njih odnosi se na sami razgovor: Je li Čačić Lovrenu prijekornim glasom dao do znanja tko je gazda u svlačionici? Je li ga zauvijek prekrižio? Da li se Lovren pokajao pa mu je Čačić sve oprostio? Jesu li obojica čvrsto stali uza svoje stavove i pristali na kompromis isključivo uslijed naputaka zajedničkoga prijatelja i najutjecajnijega člana hrvatske nogometne vlade, Zdravka Mamića? Dio pitanja tiče se budućih odnosa u reprezentaciji: Hoće li Čačićev autoritet biti trajno narušen ako sramotan Lovrenov istup prođe nekažnjeno? Hoće li, u tom slučaju, Lovrenov primjer slijediti i drugi nezadovoljnici, a u hrvatskoj svlačionici zavladati anarhija? Hoće li Lovren biti prihvaćen u momčadi nakon svega što je rekao svojim suigračima? I na koncu: Tko je, dugoročno gledajući, važniji reprezenetaciji, Lovren ili Čačić? Čekaju se odgovori.

Jedna rečenica

Ante Čačić najavio je razgovor s Dejanom Lovrenom prije njegova neočekivana »pobunjeničkoga proglasa«, poslije kojega je izborniku vjerojatno »pao mrak na oči«. Baš kao i Lovrenu tijekom uzaludna zagrijavanja tijekom prijateljske utakmice s Mađarskom u Budimpešti. Čačić je pokazao dobru volju, pogazio ponos i svejedno posjetio Lovrena u Liverpoolu, ali nije, poput sugovornika, s javnošću želio podijeliti što mu je na duši, niti što su jedan drugome rekli. Iza nekoliko imenica, glagola, pridjeva i interpunkcijskih znakova jedne rečenice na službenoj stranici HNS-a doista se ne može iščitati u kakvom je smjeru krenuo, a u kakvom završio razgovor izbornika i nezadovoljnoga igrača u gradu »The Beatlesa« pa valja pustiti mašti na volju i satirički pristupiti temi od koje u HNS-u očito okreću glavu. Dok slučaj ne bude riješen, Čačić i Lovren završit će u kontekstu pjesme »Things We Said Today« kultnog liverpulskog benda. Sve što smo si rekli danas…

Davne 1964. godine Paul McCartney i George Harrison, uz instrumentalnu podršku Johna Lennona i Ringa Starra ovako su pjevali u Liverpoolu: »Kažeš da ćeš me voljeti ako budem morao ići. Razmišljat ćeš o meni, nekako ću znati. Jednog dana kad budem usamljen, sa željom da nisi daleko. Onda ću se sjetiti stvari što smo si rekli danas…« Dok Čačić i(li) Lovren ne »propjevaju« o čemu su razgovarali protekle nedjelje u Liverpoolu, valja uživati u glazbi »Beatlesa« i pitati se hoće li i koji od njih dvojice prije »morati ići«.