RIJEKA Počeo je u Celju, preko Razgrada (Ludogorec) stigao je na Kantridu, odnosno Rujevicu. Roman Bezjak, 27 godina, sanjao je Bundesligu, igrao je Ligu prvaka protiv Real Madrida, Liverpoola… Rijeka je njegova sretna luka. Kaže da uživa u nogometu, radi, zabija golove pa gdje stigne…

U susretu sa Zagrebom asistirao je Bradariću za prvi pogodak, drugi zabio sam (trinaesti prvenstveni ove sezone), a onda još jednom pronašao suigrača u idealnoj poziciji, Mateija za 3:0! Bezjak je na terenu poput rotvajlera koji napada svaku kost… Svojom agresijom drži pod pritiskom suparničke obrane. Izvan terena druga osoba, miran, čovjek od malo riječi. Klještima ih treba izvlačiti. Strijelac i asistent.

– Pobjeda je jedino bitna. Tri boda su nam trebala kao žednom vode. Osjećali smo se, naime, kao u pustinji. Žedni i usamljeni nakon Koprivnice. Nije važno kako smo došli do pobjede, još manje tko je zabio golove, zanima me uvijek samo rezultat kolektiva.

Kritike su bile žestoke, psihološki je teret bio ogroman, nije bilo lako igrati nakon debakla u Kupu utakmici u Koprivnici?

– Kritike su bile opravdane.  Znamo što smo propustili, preuzeli smo odgvormost. Srce nas je boljelo i bez kritika. U Koprivnici smo se osjećali poniženo. Bili smo odsutni, podbacili smo.

Koprivnica

Što se dogodilo?

– Koprivničanci su bili gladni, jurišali su. Mi kao paralizirani. Klasična priča, nažalost, kada je slabija ekipa maksimalno motivirana i priredi iznenađenje. Nažalost.

S dobrim igrama i golovima u dresu Rijeke stigao je i poziv izbornika Srećka Kataneca u reprezentaciju Slovenije. Igrali ste u kvalifikaijama, a sada u prijateljskoj utakmici protiv Madekonije zabili gol za pobjedu 1:0. Koliko je reprezentacija utjecala na vašu igru u Koprivnici, gde ste igrali – loše?

– Mislim da nije problem u izostanku s Rujevice zbog reprezentacije, u Koprivnici je problem bio drugi. Ne tražim alibi, ali boljela me noga. U glavi je, međutim, želja bila prevelika. Igrao sam, ali slabo. Želim uvijek igrati, biti dio ekipe. Stisnuti zube, nadjačati bol.

Vaša je filozofija da nije bitno tko će zabiti gol…?

– Moram kazati da me ponekad asistencija više razveseli od samog pogotka. Bez obzira na to što je svaki strijelac gladan golova, što nam je to u opisu radnog mjesta. Buket radosti kolektiva je ono najvrijednije. Nisu prazne riječi. Uostalom, teren je mjerilo svega. Jedini sudac.

Dvije asistencije i kraj priče?

– Tako je!

Nervoza

Zagreb se dobro držao dvadesetak minuta?

– Počeli smo nervozno, ogromna je bila želja da se utakmica dobije. Htjeli smo sve riješiti na brzinu. Zagrebaši su stali visoko, nisu se povukli u bunker, htjeli su igrati nogomet. Utakmica je bila otvorena. Imali su i oni neke prigode. Najvažnije je da nismo primili gol. Da je Vargić sačuvao svoju mrežu.

Zabili ste 13 prvenstvenih golova, ali zaradili i šest žutih kartona pa u subotu nemate pravo nastupa protiv Lokomotive. Dobili ste i jedan izravni crveni, u Maksimiru, izostali s utakmice protiv Hajduka na Rujevici, one bez golova, ali i Splita. Žestoki ste u nogama i na jeziku?

– Nikad se nisam štedio. Niti skrivao. Uvijek ću biti prvi u svakom duelu, u obračunu sa svima ako je to interes ekipe. Uvažavam suce, rade svoj posao, bez obzira na kartone. Nogomet je muška igra. Želio bih igrati svaku utakmicu, apsolutno svaku. Ali Rijeka ima kvalitetu, puno je kandidata za mjesto u napadu. Neće se osjetiti moj izostanak. Patnja je gledati…

Bezjak, Gavranović, Tomasov, Matei…Četiri ofenzivna igrača. Balaj čeka kao zapeta puška. Rijeka u odnosu na jesen igra drugačiji nogomet?

– Sada smo opasni sa svih pozicija. Nepredvidljivi. Suparnik ne zna gdje ćemo udariti.

Prva ste špica, Gavranović igra iza…?

– Kvalitetni smo, bilo tko zaigra, mora funkcionirati. Odgovara mi uloga prve špice, ali ovisi o načinu igre, kompoziciji momčadi, suparniku. Nekad je bolje u vrhu napada, drugi put na boku.

Opravdana ljutnja

Kada ste dolazili izjavili ste da ne želite igrati za 2. mjesto?

– Tako mislim i danas. Neću odustati od naslova dok ima nade. Tako misle i svi suigrači. Ma tko što mislio. Došlo je vrijeme da malo manje pričamo i držimo se zacrtanog cilja. Na terenu pokažemo što znamo, tamo istaknemo kandidaturu za naslov.

Karijera vas je nešto naučila. Kada je imperativ onda ne ide, a kada igrate za ekipu, sve se otvara? 

– Točno tako. Kada se stavim u službu momčadi, lopta te nagradi. Ako gledaš samo sebe, neće valjati. Ngomet je ekipni sport. Nitko nikada nije sam dobio utakmicu.

Navijači su šutjeli sat vremena?

– Nije bilo lako igrati u grobnoj tišini. Razumijemo revolt navijača, civilizirani protest. Rijeka mora osvajati trofeje. U Koprivnici smo izgubili jedan… Ljutnja je bila opravdana.  Nije bilo lako ni nama igračima, vjerujte.

U svlačionici nema problema?

– Za nijednu stvar ne mogu kazati da ne štima. Takvu atmosferu ima malo klubova.

Bez vas protiv Lokomotive, ali u sastau protiv Dinama 19. travnja u 20 sati na Rujevici?

– Najprije odraditi susret s Lokomotivom. Naučili smo lekciju u Koprivnici. Neće se ponoviti. Sve je u našim rukama. Ako smo pravi suparnici su problemima…