RIJEKA Brojna rodbina, prijatelji, radne kolege i suradnici okupili su se na posljednjem ispraćaju legendarnoga glavnog urednika Novog lista Miroslava Bajzeka na groblju Drenova. Miroslav Bajzek preminuo je 9. ožujka u Delnicama, točno mjesec dana nakon što je na posljednje počivalište otišla i njegova supruga.

O životu i radu jednog od ključnih imena u povijesti Novog lista i riječkog novinarstva u drugoj polovini 20. stoljeća biranim riječima govorili su sadašnji glavni urednik Novog lista Nenad Hlača i Vera Grbac u ime umirovljenika Hrvatskog novinarskog društva.

Zajedno s tadašnjim direktorom Novog lista Milanom Slanim, Bajzek je bio inicijator i sudionik mnogih ključnih promjena vezanih uz riječku novinsko-izdavačku kuću, od prelaska s poslijepodnevnog na jutarnje izlaženje 1963. godine, useljenja u novu Kuću štampe 1964. godine i nabavke nove rotacije godinu dana kasnije. Za riječki dnevnik  Bajzek  je radio pune 23 godine a ukupno kao glavni urednik potpisao je 2.344 broja Novog lista. Nenad Hlača Bajzeka je, posudivši riječi od Miše Cvijanovića, nazvao vječnim odanikom Novog lista, a ocijenio je da nas je napustio bard riječkog novinarstva i vrijedni vizionar, posljednji od prve poslijeratne redakcije tadašnjeg Riječkog lista.

–  Posljednji veliki tekst na cijeloj stranici u našem listu Bajzek je objavio 2012. godine, što znači da je bilježio punih 65 godina neprekidnog i studioznog rada u korist riječke javnosti. Njegovo ime je zlatnim slovima upisano u povijest riječkog novinarstva, rekao je Hlača.

Podsjetio je na Bajzekove riječi o tegobnim počecima riječkog novinarstva poslije Drugog svjetskog rata, kad je ljubav prema poslu ipak presudila da su stvorene novine koje čitatelji doista smatraju svojim.

Vera Grbac podsjetila je na Bajzekov publicistički i društveno-politički rad u Skupštini Općine Rijeka gdje se bavio međunarodnom suradnjom. Ondje se bavio povezivanjem posebice dvije jadranske obale, zbog čega ga je talijanski predsjednik Republike nagradio počasnom titulom Commendatore, ali začeo je prijateljske odnose i s udaljenim gradovima, poput japanskog Kawasakija, s kojim odlična suradnja traje i danas.

– Bajzekova publicistička djela, među kojima se posebno ističe  »Riječka proljeća solidarnosti: samodoprinosi od 1965. do 1990.«, dokument su jednog vremena, i to najsjajnijeg i najproduktivnijeg vremena Rijeke nakon Drugog svjetskog rata. Sveukupno Bajzekovo životno djelo prožeto je vrsnim novinarskim, političkim i društveno-korisnim radom. Bio je skroman, plemenit i samozatajan, a život je živio bez računice. Dao je mnogo, a zauzvrat ništa nije pitao, zaključila je Grbac.