HDZ i njegovi ekstremno desni partneri i dalje su jako zagrijani za promjenu društvene »atmosfere«, za postupnu uspostavu tzv. nacionalne paradigme, riječju, za promjenu društvenih vrijednosti koje bi trebale, kako bi oni željeli, biti što je moguće više nacionalističke, kolektivističke, militarističke i konzervativne, okrenute Katoličkoj crkvi i tradicionalnoj obitelji, pa i uspostavi nedemokratskog, antiliberalnog, čak i totalitarnog koncepta društva, ako je i koliko je to god u njihovom interesu.

Gotovo svakodnevne su manifestacije kojima se želi pokazati kako se poslije pa makar i najtješnjih izbora dosad, stvari stubokom mijenjaju i kako nova (iako nestabilna) vlast ima pravo svjetonazorski ukrojiti zemlju u zamišljene, a njima poželjne ideološke šinjele. U modi su onaj Orbanov i onaj Kaczynskog, ali imamo mi i svojih autentičnih modnih uzoraka – najprije iz 1941., onda i iz jednopartijskog socijalizma te iz Tuđmanovih devedesetih godina.

Evo događaja posljednjih nekoliko dana koji idu u tom smjeru. Objelodanjena je megalomanska, totalitarna ideja Hrastovog predsjednika Ladislava Ilčića da se Oltar domovine premjesti s Medvedgrada na zagrebački Zrinjevac. Zatim, jedan drugi mali HDZ-ov partner, krajnja desničarska Hrvatska stranka prava Ante Starčević predložila je ponovno obvezno služenje vojnog roka, a jedna treća skroz marginalna stranka – Autohtona Hrvatska stranka prava je izvela nešto što je bilo najavljeno kao »postrojavanje stranačke vojske« na glavnom zagrebačkom trgu bana Jelačića. A u četvrtak je HDZ počeo ostvarivati stare prijetnje da će »pomesti sve na HRT-u« pa je za početak većina u Odboru za medije predložila smjenu glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana.

Urušavanje koncepta

Danas ništa više nije nepovezano i nevezano jedno s drugim. Što stvarno, što simbolički, desničari, militanti, totalitaristi svakodnevno marširaju a utjecaj na društvenu »klimu« ili »atmosferu« može se već i u posljednja dva mjeseca relativno lako izmjeriti. Klima je vrlo loša, a na nasilje iz etničke mržnje u Vukovaru na Hrvata i u Okučanima na Srbina nitko od političara na vlasti nije reagirao, ni iz Vlade, niti iz Ureda predsjednice RH.

HDZ i njegove ekstremističke satelite ekonomija nikada i nije zanimala. O tome će se brinuti i pokušat će rješavati Tim Orešković, ministar financija Marić i još ponetko. Ali zato Karamarko i njemu naklonjeni hadezeovci, ljudi iz Hrasta i pravaši žele sasvim preuzeti tajne službe i policiju, cjelokupni represivni aparat, medije i kulturu. To bi im bilo sasvim dostatno za promjenu onoga što njihovi teoretičari procjenjuju i nazivaju nekakvom »lijevom kulturnom hegemonijom« u Hrvatskoj. Opetovanom deprofesionalizacijom i novom politizacijom represivnog aparata pokušalo bi se eventualno osigurati nesmjenjivost, tako da »oni koji nikad nisu željeli Hrvatsku« ne dođu više na vlast. Nije to lagani posao, uspjeh nipošto nije zajamčen, ali – valja pokušati.

Karamarko je u utorak jasno upozorio premijera Oreškovića da mu je istekao rok za razrješenje šefa SOA-e Dragana Lozančića. Zatim je upozorio i ministra unutarnjih poslova Vlahu Orepića iz Mosta da mu je on (Karamarko) šef, jer je kao potpredsjednik zadužen za cjelokupnu sigurnost i unutarnju politiku. Karamarko je nezadovoljan što neki ljudi (još) rade u policiji a siguran je »da su jednom nogom bili s onu stranu zakona«. »Kolege iz Mosta moraju prvo sami sagledati situaciju, a potom ćemo tražiti da se to i napravi«, kazao je Karamarko. No, Orepić mu odrješito odgovara: »Zakon o Vladi je jasan i zna se tko je kome odgovoran«.

Suspenzija slobode govora

Poslije izbora, Most je kao demokratski uzus predvidio izbor glavnog ravnatelja dvotrećinskom većinom u Saboru – i s tim su se složili i HDZ i SDP. E, vidjet ćemo sada hoće li se Zakon zaista mijenjati onako kako su Most i HDZ bili dogovorili.

I stalne priče o ozakonjenju lustracije koncentriraju se na zastrašivanje promjenom društvene »atmosfere« ili »klime« i uspostavu nečega što se barem u smjernicama Hasanbegovićevog ministarstva kulture zove »nacionalnom paradigmom«. Vjerojatno je da, poslije svih najava, nikakvog formalnog zakona o lustraciji uopće neće biti. Ali, već mantranjem o tome kako su fašizam i komunizam zapravo jednako zlo – što je potpuni nonsens i zapravo samo želja da se najprije relativizira a onda i rehabilitira ustaštvo – pokušava se građanima isprati mozak i osramotiti najvažnije političke protivnike. Pokušati provesti bilo kakvu lustraciju danas bilo bi suspendiranje demokracije u Hrvatskoj.

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu ukida zakašnjele lustracijske postupke koji se sada još provode u Poljskoj, Litvi i Makedoniji. Jer, to je sada samo obračun s političkim neistomišljenicima.