ZAGREB Mehanizam retoričkog zavođenja glasača ima neke zakonitosti koje vrijede i za visoku politiku i za biranje predsjednika kućnog savjeta: kotačići koji pokreću kampanju uvijek su velike i zvučne riječi koje odzvanjaju šupljinom i obećanja koja samo kod naivnih ne bude cinizam. Obje su strategije obilato primjenjivane i u nedavnoj kampanji uoči izbora, kao i u strastima nabijenoj utrci za predsjednika kućnog savjeta u zgradi u ulici Braće Domany u Zagrebu, a paralelama između ta dva primjera žestoke utrke za moć prožet je dokumentarni film »Kandidat« Tomislava Pulića i Roberta Tomića Zubera. Film je jedan od favorita među novim domaćim naslovima na festivalu dokumentarnog filma Zagrebdox, u čijem ih je programu ove godine čak šesnaest.

Pulić, koji se ovim filmom predstavlja kao debitant, i Zuber, koji je na Zagrebdoxu skoro veteran (raniji njegovi dokumentarci, prikazani u ovom programu, su »Mila traži Senidu« i »Slučajni sin«), osam su mjeseci mobitelima i kamerama snimali »predizbornu kampanju« u zgradi u kojoj je Pulić jedan od suvlasnika. Bez humora ova tema teško da bi mogla biti obrađena; autori ga naglašavaju otvarajući film fragmentima govora predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, ali i drugih političara, među kojima su Tomislav Karamarko i Božo Petrov.

Pet hrvatskih premijera

Dva suprotstavljena tabora u zgradi zapravo su SDP i HDZ »u malom«. Zato ne čudi što priča o održavanju hodnika i o ugradnji razdjelnika tako brzo eskalira u haustorski rat u kojem se perfidno uništavaju suparnički plakati. Prebrojavanje krvnih zrnaca i izvikivanje zajedljivih primjedbi o ustašama i partizanima očekivana je nova faza u rastu tenzija u zgradi koja je, kao slika polariziranog društva, podijeljena na »nas« i »njih«.

Zagrebdox ove godine posebnu pažnju posvećuje hrvatskim filmovima. U ponedjeljak je premijerno prikazano čak pet dokumentaraca hrvatskih autora: osim »Kandidata« gledali smo »Kratki obiteljski film« Igora Bezinovića, »Sanja« Nikice Zdunić, »Okus doma« redateljice Martine Globočnik, o tražiteljima azila koji emotivnu vezu s domovinom održavaju kroz strastveni odnos prema kulinarstvu, te epizodu »Socijalizam susreće kapitalizam« iz serijala »Betonski spavači« redatelja Saše Bana.

Dojmljiv je i film »Rezidba« Katerine Dude, topao i nepretenciozan, a istovremeno duhovit film u kojem se radi o poljoprivrednim radovima u primorju – ali, zapravo je sva pažnja gledatelja uvučena u odnos autorice i njezina djeda koji, kao vlasnik novog mobitela, djetinjom znatiželjom istražuje tehničke mogućnosti naprave i postaje punopravni koautor filma.

Uvrnuti Kinezi

Kineski film »Pjesnik na službenom putu«, prikazan jučer u međunarodnoj konkurenciji, najluđi je i najčudniji film koji smo dosad vidjeli i teško će biti nadmašiti njegovu uvrnutost. Naslov govori sve o temi: jedan kineski pjesnik nije nikad bio na poslovnom putovanju pa se jako raduje što mu se napokon pružila prilika da to nadoknadi. Pjesnik se zove Shu i putuje kroz zapadnu kinesku pokrajinu Xinjiang, punih četrdeset dana drndajući se kroz zabit i odsjedajući u opskurnim motelima u kojima posjećuje prostitutke. Seks je eksplicitan, ginekološki hladan, bez trunke intimnosti, sasvim drugačiji od pjesama koje nastaju putem; iz sve te ružnoće nastala je poezija kojom je autor zadovoljan. S projekcije odlazimo pomalo ošamućeni, kao da nam je odvaljen šamar – to je poznati efekt filmova koji probijaju žanrovske i tematske granice, a konvencije tretiraju kao igračku. 

Aktualni kandidat za Oscara u kategoriji dokumentarnog filma »Zemlja kartela« Matthewa Heinemana prikazan je sinoć. Riječ je o obilato nagrađivanoj, uzbudljivoj kronici pokušaja formiranja građanske milicije s obje strane američko-meksičke granice.