Snimio Damir ŠKOMRLJ
Kad nova barokomora na Sušaku započne s radom, moja je želja da u njoj primjenjujemo svu dostupnu metodologiju
Iako se na spomen barokomore mnogim laicima na prvom mjestu nailazi asocijacija na unesrećenog ronioca, kirurški pacijenti u pravilu čine više od 85 posto pacijenata koji se liječe oksigenoterapijom u hiperbaričnim uvjetima. U Kliničkom bolničkom centru Rijeka polovinom ove godine trebala bi početi s radom suvremena barokomora, multidisciplinarni centar oslonjen na više bolničkih specijalnosti. Jedan od članova njezinog tima je i dr. sc. Marin Marinović dr. med., traumatolog koji se bavi i zbrinjavanjem kroničnih rana.
Strah, sram – sepsa
– Iako smo civilizirano društvo, još postoje situacije gdje ljudi žive u zapuštenim uvjetima, što ne treba nužno biti vezano uz ruralne sredine, kaže dr. Marinović. Ljudi uslijed straha, srama ili iz nekog trećeg razloga izbjegavaju susret sa svojim liječnikom. U jednom trenutku kad sve to krene prema sepsi i dođe kod nas, ponekad se dogode katastrofalne situacije.
– Liječenje rana uz traumatologiju moja je velika ljubav i njome se bavim još od specijalizantskih dana. Pratim novitete na tom području, a hiperbarična oksigenoterapija nije ništa novo, ali je dugo godina bila nekako u sjeni, premda ima veliku ulogu u liječenju ove zdravstvene problematike. Kad nova barokomora na Sušaku započne s radom, moja je želja da u njoj primjenjujemo svu dostupnu metodologiju, kaže dr. Marinović.
Riječka barokomora bit će prva u Hrvatskoj koja je koncipirana u sklopu jednog kliničkog bolničkog centra. Doduše, u Hrvatskoj već postoje barokomore u bolnicama, ali su one uglavnom u privatnom vlasništvu. Temeljna prednost smještanja barokomore u okvire jednog bolničkog centra jest u tome što se pacijenti na taj način mogu liječiti multidisciplinarno. Kako kaže dr. Marinović, otvaranjem barokomore u bolnici, više neće biti praznog hoda u liječenju, ni gubljenja vremena u naručivanju, posebno kad su u pitanju kirurški pacijenti.
Usporeno cijeljenje
Naime, u barokomori se zbrinjavaju sve rane kod kojih postoji neadekvatna perfuzija (prokrvljenost) tkiva što kao posljedicu ima smanjenu koncentraciju kisika u rani. Krajnji efekt toga je usporeno, odnosno odgođeno cijeljenje tkiva po tipu kronične rane. Osim usporenog cijeljenja rane, takvo tkivo s manjom koncentracijom kisika podložno je rastu mikroorganizama i razvoju infekcije, što dodatno oštećuje tkivo. Grupi ovih rana pripadaju kronične rane povezane s dijabetesom, nekrotizirajuće i anaerobne infekcije, zaležajne rane (dekubitusi), kronične postradijacijske rane kod kojih je smanjen biološki potencijal cijeljenja. Također, u barokomori liječe se ozljede tkiva ili akutne rane poput akutne traumatske ishemije, opsežne rane s nagnječenjem tkiva i njegovim prijetećim propadanjem. Oksigenoterapija značajnu ulogu ima i kao suportivna terapija kod plastično rekonstruktivnih zahvata kada su ugroženi kožni režnjevi, kod sindroma odjeljka odnosno povećanja tkivnog tlaka, smrzotina, opekotina ili pak reperfuzijskog sindroma. U barkomori se obavezno zbrinjavaju vitalno ugrožavajuće infekcije poput plinske gangrene gdje brzom kirurškom intervencijom i oksigenoterapijom pacijentu spašavamo život.
Sportaši i estetika
Kad krene rad riječke barokomore, nadam se da će nam dolaziti pacijenti iz cijele države, a nadam se i iz regije. U ovakvoj barokomori ima potencijala za razvoj zdravstvenog turizma i tu ne mislim samo za pacijente s ranama, jer se okisgenoterapija dosta koristi u pripremi sportaša pa čak i u estetskoj medicini, ističe dr. Marinović.
– Nama gravitiraju ljudi iz Istre, iz Like i Gorskog kotara, pa sve do Zadra i jednostavno je vrlo teško da se stalno naručju, da s problematičnom ranom dolaze ovdje neredovito, izdaleka, po kojekakvim vremenskim uvjetima. Velika je mogućnost da u takvim slučajevima dobijete regresiju rane i vratite se 15 dana unatrag, jer vam je propalo sve ono što ste prethodno radili, objašnjava dr. Marinović.
Zasad u nas nema ambulante za kronične rane, poput onih u dijabetičara. Zbog toga je teško i odrediti približan broj koliko ljudi danas u Hrvatskoj treba zbrinjavanje kronične rane. Dr. Marinović upozorava da se takvi pacijenti osipaju po bolnicama i po ordinacijama obiteljske medicine. Obiteljski liječnici koji nisu skloni zbrinjavati takve pacijent, šalju ih u bolnicu. Ima ih i koji se žele uhvatiti s tom problematikom i rješavaju to u okviru svojih ordinacija obiteljske medicine.
Pomoć obiteljskoj medicini
– No, kad krene cijela priča s barokomorom, mogli bismo postići da se pacijenti s tom problematikom sliju u našu kiruršku ambulantu i da ih evidentiramo. Željeli bismo se više povezati s ordinacijama obiteljske medicine kako bi što bolje zbrinjavali pacijente s kroničnim ranama. Nije problem što pojedini liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti zbrinjavaju takve rane. Naime, kirurški debridman, odnosno odstranjenje odumrlog tkiva može provesti svaki liječnik da onaj tko ima nešto manualne spretnosti može uzeti pincetu i skalpel i nešto što mu se čini odumrlim odrezati. No, problem su moguće komplikacije takvog postupka. Možete zarezati krvnu žilu, živac, tetivu ili neku drugu važnu strukturu i upravo radi toga dosta liječnika obiteljske medicine i nekih drugih specijalnosti izbjegava takve postupke, upozorava dr. Marinović.
Nedovoljna suradnja specijalista
Prema riječima dr. Marinovića, samo zahvaljujući trudu i požrtvovnosti određenog broja kolega iz prethospitalne i hospitalne prakse pacijenti s kroničnim ranama pokušavaju se liječiti na najbolji mogući način, u skladu s trenutačnim mogućnostima. Međutim, ti postupci nisu objedinjeni i ne postoji zadovoljavajući interdisciplinarni pristup takvom bolesniku koji za svrhu ima holističko liječenje pacijenta, a ne samo liječenje rane. Ovdje se u prvom redu misli na usku suradnju raznih specijalnosti od kirurga, anesteziologa, pulmologa, dermatologa, endokrinologa, liječnika za bol, kliničkog mikrobiologa, nutricionista, fizijatra i liječnika opće medicine, te naravno specijaliziranu medicinsku sestru odnosno tehničara koji imaju veliku ulogu u cijelome procesu liječenja..
Glavni postupak u liječenju kirurške rane je otklanjanje svega što je mrtvo, odnosno bilo kakve strukture koje umanjuju biološki potencijal rane kod zacjeljivanja. To nije jednokratan proces jer uvijek postoji mogućnost da treba dodatno maknuti mrtvo tkivo. Što je pak manje odumrlog tkiva u rani, rana ima bolji izgled da prije počne cijeliti.
– Prije ulaska u ciklus oksigenoterapije, ranu pregledava kirurg i kirurški je obrađuje u smislu nekrektomije odnosno uklanjanja avitalnog, mrtvog tkiva i redukcije ostalih faktora koji kompromitiraju cijeljenje. Kirurško liječenje rane je dinamičan proces, tako da kod svakog previjanja može i mora se ponavljati proces čišćenja rane do pojave zdravog granulacijskog tkiva, što ćemo u sklopu barokomore i provoditi. Imamo mogućnost konzulatacija s potrebnim specijalistima raznih područja koji su nam svakodnevno prisutni u bolnici tako da pacijent neće gubiti nepotrebno vrijeme za narudžbe i čekanje na realiziranje istih, predviđa dr. Marinović.
