Dio postignutog dogovora odrazit će se na stanovnike svih članica Unije, odnosno radnike koji ili već rade u Britaniji ili tek planiraju preseliti u tu zemlju u potrazi za poslom. Do 1. srpnja 2018. hrvatski državljani imaju ograničenje za zapošljavanje u Velikoj Britaniji, što znači da tamo posao mogu dobiti samo uz ishođenje radne dozvole. Nakon tog datuma, ako Britanija ne produži ograničenje za još dvije godine, hrvatski radnici će moći lakše doći do posla u toj zemlji. No, tijekom prve četiri godine rada neće imati pravo na socijalne naknade, tzv. »in work« naknade koje mogu ostvariti radnici s niskim prihodima. Zaštitna klauzula koju je Cameron dobio predviđa sedmogodišnje ograničenje socijalnih naknada, koje bi se postupno uklanjalo. Tako bi radnik koristi od britanskog socijalnog sustava mogao početi ostvaritvati od četvrte godine rada, no ne u punom iznosu. Njega bi ostvario nakon sedam godina rada u toj zemlji.

Metoda ucjenjivanja

Iako su ustupci Britaniji na području socijalnih naknada blaži u odnosu na startna traženja te zemlje, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) upozorava kako je ipak riječ o velikim ustupcima koji podrivaju temeljne postavke EU. Pita se i kako će EU koja sebe uzima kao sliku socijalne pravednosti samoj sebi objasniti da je nekom dala takve ustupke kojima se narušavaju osnovne postavke Unije, poput načela jednakosti.

– Neprihvatljivo je da bilo tko koristi socijalna prava kao metodu ucjenjivanja i cijenu ostanka – veli Sever, dodajući da očekuje da će s istim zahtjevima sada nastupiti i druge velike zemlje poput Njemačke ili Francuske, a to onda otvara pitanje opstanka osnovnih načela EU. Za radnike, ono što je Britanija dobila, dugoročno će biti vrlo opasno. Dio radne snage, na tržištu na kojem je sloboda kretanja roba i kapitala zajamčena, tako je u startu diskriminiran. Otvara se prostor i da poslodavci, znajući da mogu dobiti jeftiniju radnu snagu, pojačano uvoze radnike, a sve će se to u konačnici prelomiti i preko leđa domicilnog stanovništva. Naime, ako netko ima prostor za zapošljavanje jeftinijih radnika bit će i veći pritisci na smanjivanje prava domicilnog stanovništva, smanjivanja prava ugovorenih kolektivnim ugovorima.

Getoiziranje imigranata

Poseban dogovor vezan je uz dječje doplatke. Radnici iz drugih zemalja Unije koji rade u Britaniji više neće imati pravo na britanski dječji doplatak, već se uvodi indeksacija prema standardima države u kojoj dijete živi, a ne prema standardima zemlje u kojoj roditelj radi. To pravilo primjenjivat će se na sve novopridošle radnike odmah, a za one radnike koji već rade u Velikoj Britaniji indeksacija dječjeg doplatka počet će se primjenjivati od 2020. godine. U dogovoru s Cameronom naglašeno je i kako Komisija nema namjeru da se budući sustav indeksacije dječjeg doplatka proširi i na druga socijalna davanja koja se mogu prenositi iz zemlje u zemlju, kao što je primjerice starosna mirovina.

– Europa se kune da migranti i imigranti trebaju postati sastavni dio društva. No, s druge strane će im nuditi manja prava i getoizirati ih – veli Sever, koji se slaže da je reforma EU potrebna, ali reforma koja bi nosila dodatnu zaštitu socijalnih prava stanovništva. Ono što će ustupci Britaniji proizvesti je stvaranje dvije skupine radne snage – jedne jeftinije i druge skuplje.