Foto M. Gracin
»Vesela škola kuhanja« realizira se u partnerstvu s Narodnim učilištem, ima cilj polaznike osposobiti za temeljne vještine kuhanja za vlastite potrebe i potrebe njihovih obitelji, a pohađaju je mladi s teškoćama koje su uglavnom iz spektra autističnih poremećaja i ADHD-a
RIJEKA »Vesela škola kuhanja« aktivnost je koja se realizira u okviru projekta Laboratorija životnih vještina Prijatelji, a riječ je o projektu riječkog Društva za istraživanje i potporu (DIP) koji se bavi radom s mladima s teškoćama, kao posebno ranjivoj skupini mladih kojima prijeti trajna društvena isključenost. Sama pak »Vesela škola kuhanja«, koja se realizira u partnerstvu s Narodnim učilištem, ima cilj polaznike osposobiti za temeljne vještine kuhanja za vlastite potrebe i potrebe njihovih obitelji, a pohađaju je mladi s teškoćama koje su uglavnom iz spektra autističnih poremećaja i ADHD-a.
Sve faze kuhanja
Podijeljeni u dvije skupine svake srijede polaznici u pratnji svojih mentora, a riječ je o studentima volonterima, stižu na Narodno učilište kako bi dva sata pod budnim okom nastavnice kuharstva Mladenke Žibert ovladali osnovnim kuharskim vještinama. Program »Vesele škole kuhanja« u trajanju od 50 sati polaznike ne uči samo kako pripremiti neko jelo, nego i gdje nabaviti namirnice, kako pospremiti nakon kuhanja, kako poslužiti gotovo jelo i kako dijeliti s drugima. Sve što sudionici pripreme, sami isprobavaju i pojedu na kraju praktikuma, a svaka skupina sudjeluje u svim fazama pripreme jela. Po završetku programa svi će dobiti potvrdu Narodnog učilišta o završenom tečaju kuhanja, a njihovi će mentori pak dobiti potvrdu o sudjelovanju u programu. U planu je da će se njihov veseli tečaj okončati i pripremom domjenka za njihove obitelji, a da su se već sada odlično snašli na njima dosad nepoznatom području potvrđuje jedan od polaznika, Borna, koji je kuhanje toliko zavolio da je sve skloniji razmišljanju da mu to postane novi poziv.
Program DIP-a financira Ministarstvo socijalne politike i mladih, a započeta je i suradnja s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje koji vodi evidenciju samo o osobama s invaliditetom, no štićenici DIP-a najčešće nemaju invaliditet, iako ne mogu sami bez potpore naći posao ili raditi te »nestaju« u masi nezaposlenih. Stoga će se pokušati oformiti i evidencija mladih nezaposlenih osoba s teškoćama kako bi ih se uključilo u program DIP-a. Krajnji je cilj stvoriti bazu s opisom vještina štićenika i poslova koje bi mogli raditi uz pomoć radnih asistenata.
– Imam 23 godine i do sada sam kod kuće pokušavao kuhati, ali to je uvijek bilo bezuspješno. Međutim prošlu sam nedjelju kod kuće napravio ručak po receptu naše nastavnice i bilo je odlično. Čak je i moja sestra, koja je inače stroga, ručak ocijenila s odličnim. Po struci sam cvjećar, ali tek sada shvaćam da je kuhanje ono što mi se sviđa. Imam najbolje mentorice na svijetu, uvijek su spremne pomoći, družimo se i jako je zabavno, kaže Borna.
Povratak u društvo
Njihova starija kolegica Matea Goršić, studentica pete godine Filozofskog fakulteta kaže da joj je volonterski rad u DIP-u odlično iskustvo.
– Volim rad s djecom s posebnim potrebama, a u program sam se uključila putem prakse te na kraju i ostala, navodi Matea.
Bornin devetnaestogodišnji kolega Tin također misli da bi se u budućnosti mogao baviti kuhanjem, a to potvrđuje i nastavnica Žibert kojoj rad u »Veseloj školi kuhanja« nije prvi susret s učenicima s teškoćama u razvoju.
– Radim u Ugostiteljskoj školi Opatija i uvijek smo u generaciji imali nekoliko učenika s teškoćama tako da mi ovo nije ništa novo. Oni zahtijevaju drugačiji pristup, poslušni su i privrženi i vjerujem da bi neki od njih mogli biti pomoćni radnici u kuhinji, ističe Žibert.
Upravo je to jedan od ciljeva programa DIP-a, jer kako pojašnjavaju socijalne pedagoginje Petra Štimac i Barbara Fistonić, nakon završetka obrazovanja mladi s teškoćama prepušteni su sami sebi.
– Radimo s njima osam godina u školi i imali smo osjećaj da su nakon završetka školovanja nigdje. Iz tog smo razloga pokrenuli projekt Laboratorij životnih vještina Prijatelji koji trenutno ima 13 štićenika i 16 mentora, a sada smo u fazi uvođenja nove grupe. Za sada, nakon redovnog školovanja u posebnim razrednim odjelima ili centru za odgoj i obrazovanje, prepušteni su sebi i svojim obiteljima. Nakon školovanja, postaju izolirani, a mentorski programi ih vraćaju u društvo. Naša zadaća je osposobiti ih s vještinama i znanjima za rad i društveno uključivanje, zaključuje Fistonić.
