ZAGREB  Prosvjed protiv Vlade na Markovu trgu upozorenje je da demokracija ne funkcionira kako treba jer bi vlast, a ne opozicija, trebala štititi slobodu govora i izražavanja, komentira politički analitičar Ivan Rimac demonstracije na kojima je gotovo dvije tisuće ljudi u ponedjeljak navečer zatražilo ostavku vlade.

»Samim tim što opozicija, bila stranačka ili aktivistička, brine o slobodi govora, ukazuje da demokracija ne funkcionira na zadovoljavajući način«, kazao je za naš list Rimac, komentirajući to što je minorna lijeva stranka Radnička fronta (RF) u Zagrebu na prosvjedu protiv Vlade uspjela okupiti možda i dvije tisuće ljudi.

 »O slobodi govora i iskazivanja drukčijeg mišljenja trebala bi brinuti pozicija, a ne opozicija. U protivnom imamo diktat onih na vlasti, koji možemo različito nazivati, ali bit demokracije sigurno nije u tome da pobijedite na izborima pa sljedeće četiri godine zavedete diktaturu«, kazao nam je Rimac.

Ljudi se ne boje

U Radničkoj fronti oduševljeni su uspješnim skupom protiv Vlade. »To je najveći eksplicitno antifašistički prosvjed u posljednjih 25 godina u Hrvatskoj«, ocjenjuje za naš list aktivist Radničke fronte Mate Kapović.

Smatra kako prosvjed »nije bio tek jednokratni izraz nezadovoljstva Vladom«. Kapović, naime, procjenjuje da »HDZ neće odustati od radikalne retorike, a Most to šutke podnosi«. »Nije međutim riječ samo o Hrvatskoj, nego se sličan uspon radikalne desnice odvija i u zemljama takozvane predsjedničine ‘uspravnice’, u Poljskoj i Mađarskoj«, kazao je Kapović.

Rimac, međutim, drži da se mnogo prosvjednika nije okupilo zato što je prosvjed sazvala Radnička fronta, nego to što je poslužio kao »dobra prilika da ljudi kažu što misle«. Podsjećajući kako je HDZ na vlasti uvijek uglavnom ignorirao zahtjeve izražene prosvjedima, Rimac primjećuje kako je »ovaj put atipično to što su prosvjedi počeli odmah nakon formiranja vlade, te da se ljudi ne boje iskazati stav ideološki suprotan onome koji nameće HDZ«.

Tek jedan korak

Upitan bi li ovaj prosvjed mogao značiti pojavu nove generacije na ljevici, koja bi konkurirala SDP-u, Rimac odgovara kako RF postoji već duže, »ali nije dobio veću pažnju jer se nije uspio artikulirati pred potencijalnim glasačima«.

»RF ima povijest pokreta i demonstracija, poput studentske pobune u mandatu ministra Fuchsa, ali taj bunt još nije pronašao formu koja bi na izborima mogla ponuditi program prihvatljiv većini«, ocjenjuje Rimac, podsjećajući kako je »zelenima« u Europi trebalo gotovo deset godina da iz šezdesetosmaške pobune kreiraju suvisao i konkurentan politički program.

Kapović pak najavljuje rast RF-a. »Igrat ćemo ozbiljniju ulogu na hrvatskoj političkoj sceni. Ovaj je prosvjed jedan korak. Želimo postati izvorno antifašistička opcija koja će beskompromisno zagovarati prava radnika i potlačenih. Takva je stranka potrebna jer se SDP vrlo mlako suprotstavlja HDZ-u. Sada kad su u opoziciji, govore o antifašizmu, ali kad su bili na vlasti, Baldasara nitko ništa nije pitao, a i sam je Milanović imao ‘light’ šovinističke ispade prema Srbiji. SDP nije nacionalistička, ali jest oportunistička stranka, čije popuštanje legitimizira ekstremizam HDZ-a«, konstatira Kapović.