DUBAI  Minimalna pobjeda nad katarskim prvoligašem »Al Garafom« donijela je sobom uglavnom niz pozitivnih vibracija. Naravno, nitko se  ne zavarava, uostalom solidna momčad nakrcana naturaliziranim Katranima sigurno pravo mjerilo, ali činjenica da su Riječani postigli jedan i prokockali barem pet velikih  prilika djeluje ohrabrujuće uoči nastavka serije prijateljskih utakmica i proljetnog dijela sezone u koji momčad s Rujevice ulazi s jasno naznačenim ambicijama. Cilj je skinuti »Dinamo« s trona, pokušati uhvatiti duplu krunu, ne imperativno, ali prvi put u svojoj povijesti jedna momčad »Rijeke« je poslala jasnu poruku konkurentima za svoj vrh – želimo na tron! Jasno je da će ostvarenje tog povijesnog dosega ovisiti o nizu faktora, a jedan od osnovnih je preduvjeta uspjeha je igračka kvaliteta.

U odnosu na prvi dio sezone, »bijela« momčad dobila je trojicu igrača koji bi, sudeći prema prvoj prijateljskoj utakmici i onome što se dati vidjeti na treninzima,  trebala biti Kekovi aduti za nadmudrivanje s kolegama Mamićem i Burićem. Josip Brezovec je oprobana vrijednost, igrač koji ne miluje loptu nekom posebnom toplinom, ali svojim karaterom i željom može dignuti i tribine i suigrače.

Karakter

– Prvenstva osvajaju karakterni igrači, a ne samo oni koji su kvalitetni – česta je rečenica koja se posljednjih dana može čuti u Dubaiju.

Breza je definitivno taj, karakteran do krajnosti, uostalom nije slučajno »Rijeka« osvojila s njime oba trofeja (Kup i Superkup) u Miškovićevoj eri. Teško je još donositi zaključke od kakvoga je materijala satkan karakter Asmira Kajevića i Marija Gavranovića, no potpuno jasno je da je riječ o igračima koji su donijeli kvalitetu više ovoj momčadi. Ljevonogi crnogorski veznjak je bio »man of the match« protiv »Al Garafe«, svojim ulaskom je »Rijekinoj« igri donio jednu novu dimenziju. Zna napasti prazan prostor, odigrati loptu iz prve, doći iz drugoga plana… Vezni igrač po Kekovu guštu!

Vuga i Krama

Gavranović je pak priča za sebe. Nije protiv Katrana »pojeo loptu« i suparnike što je razumljivo s obzirom na to da je iza njega 10 dana u kojima je proveo više vremena za pregovaračkim stolom nego na treningu. No i »s jednom nogom« je podijelio nekoliko lopti, postigao pogodak iz dvojbenog zaleđa. Kroz posljednje treninge nakon utakmica Gavranović se počeo dizati u tjelesnom smislu čime je počela dodatno dolaziti do izražaja – klasa.

Kažu oni koji prate Gavranovićevu karijeru da je u pitanju »kralj šesnaesterca«, igrač kojemu je suparnički kazneni prostor okruženje u kojem se najbolje osjeća. A »Rijeci« je jesenas nedostajalo baš to – igrač koji će iskoristiti bezbrojne ubačaje ili dolaske pred suparnički šesnaesterac. »Rijeci« je nedostajalo malo finoće u završnici, ono što je nekada imala u Davoru Vugrincu ili ne tako davno u Andreju Kramariću. Može li Gavranović biti novi Andrej Kramarić? Rano je još za konkretnije odgovore, iako sve nekako miriše na taj scenarij od kojega navijačima »Rijeke« rastu zazubice uoči proljetnog nastavka. Uostalom, zbog takvih igrača se dolazi na tribine. Za Gavranovića sigurno vrijedi platiti ulaznicu, što naravno ne umanjuje uspjehe jesenske »Rijeke«, izrazito poštene momčadi kojoj je ipak nedostajalo malo više nogometnog šarma i ljepote. U konačnici,  u nogometu se  sve  ipak svodi na – pojedinačnu kvalitetu.