Svoditi na istu ravan nacizam, fašizam i komunizam nedopustivo je čak i za poluobrazovanog čovjeka, a za nekog s titulom povjesničara, u smislu profesije, čak je i kažnjivo. Što se registra izdajnika tiče, podsjetio bih da je to apsolutno na tragu prakse Miloševićeva režima, komentira Tomislav Jakić
ZAGREB Da su ljudska prava i antifašizam ugroženi, to uopće nije sporno. Pitanje je samo kako ih obraniti, i pitanje je kako, u današnjim okolnostima, obraniti Ustav Republike Hrvatske – to je jučer za naš list izjavio bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić, potaknut izjavama kojima su novopotvrđeni članovi vlade jučer ponovili spremnost da objave takozvani »registar nacionalnih izdajnika«, te ustvrdili kako između Hitlera i Tita nema razlike.
Riječ je o prvome potpredsjedniku vlade Tomislavu Karamarku i ministru branitelja Miji Crnoji.
Našu ponudu da procijeni bi li nova vlada mogla ugroziti ljudska prava i antifašizam prihvatio je i savjetnik bivšeg predsjednika Republike te vanjskopolitički analitičar Tomislav Jakić.
– Neke izjave koje smo čuli uoči izglasavanja nove vlade, kao i neke koje smo od članova te vlade čuli nakon toga, ne samo da omogućuju, nego apsolutno tjeraju na strah od ugrožavanja i ljudskih prava i antifašizma kao ključnog ljudskog civilizacijskog opredjeljenja. Svoditi na istu ravan nacizam, fašizam i komunizam nedopustivo je čak i za poluobrazovanog čovjeka, a za nekog s titulom povjesničara, u smislu profesije, čak je i kažnjivo. Što se registra izdajnika tiče, podsjetio bih da je to apsolutno na tragu prakse Miloševićeva režima, koji je svojedobno dobar broj ljudi, među njima i novinara, doslovno natjerao da pobjegnu iz Srbije nakon što je tamošnja televizija objavila jedan takav popis izdajnika Srbije. Takav registar poziv je ne na javni linč, nego na linč doslovno. S ljudskim pravima i demokracijom to sasvim sigurno nema nikakve veze, upozorava Jakić.
Odvjetnik Anto Nobilo još je jedan dobrovoljac za Crnojin registar izdajnika.
»Svakome poštenom bila bi čast naći se na toj listi koju žele sastaviti rigidni desničari. Uvrijedio bih se kad me ne bi uvrstili među prvih deset«, kaže i objašnjava moguće posljedice.
– Crnoju bi za klevetu mogao tužiti svatko koga bi uvrstio. Nacionalnim izdajnikom mogao bi eventualno biti proglašen netko pravomoćno osuđen za kazneno djelo špijunaže, služenja neprijateljskoj vojsci ili slično. No to bi se moralo utvrditi u zakonitom postupku. A da Crnoja stvara registar po svojim kriterijima, to je suludo. Ali, ako se to ostvari, što nije nemoguće, zasigurno će uslijediti tužbe i protiv države, i protiv Crnoje, i protiv sastavljača popisa, tumači.
Na pitanje je li zamislivo da tužiteljstvo pokrene kazneni progon ljudi koje bi Crnoja uvrstio na listu, odgovara: »Ne. Tužiteljstvo može pokrenuti kazneni progon ako ima dokaze za konkretna kaznena djela. Pravo bi pitanje bilo bi li tužiteljstvo moglo pokrenuti progon protiv Crnoje, a ja mislim da bi se za to moglo naći dosta elemenata«.