Lino Brozić i David Petrović / Foto RECiŠOU
U središtu ove komične duodrame našlo se propitivanje iskustva očinstva, a u njoj glume Lino Brozić i David Petrović
povezane vijesti
RIJEKA – Komedija za odrasle „Dječja posla – tate bez uputa“ premijerno je izvedena u Kulturnom centru Kalvarija. Predstava, čiji je autor i redatelj David Petrović, nastala je u produkciji Udruge RECiŠOU, a u njoj glume Lino Brozić i David Petrović, inače članovi ansambla Gradskog kazališta lutaka Rijeka.
U središtu ove komične duodrame našlo se propitivanje iskustva očinstva, što tematski priziva poznatu monokomediju „Ja, tata“ islandskog autora Bjarnija Haukura Thorssona, koja je postala hit gdje god se izvodila u Europi i preko Atlantika, a imali smo je prilike gledati i u Hrvatskoj.
Istarska čakavština
Predstava „Dječja posla – tate bez uputa“ počinje tako što glumci iz gledališta dolaze na pozornicu. Uspostavit će se da su se dva muškarca tek upoznala, i to u školi koju pohađaju njihova djeca, u koju su došli na poziv ravnatelja – kasnije ćemo doznati zašto.
Na školskom hodniku sreće se dvoje četrdesetogodišnjih očeva koji su karakterno, podrijetlom i društvenim statusom posve različiti, iz čega nastaje niz komičnih situacija.
Prvog oca, Olega, utjelovio je David Petrović, a riječ je o razvedenom ocu tinejdžerice, menadžeru i autoru bloga na kojemu daje savjete o odgoju djece.
Drugog oca, mesara Dragana, na istarskoj čakavštini i s izraženim istarskim identitetom igra Lino Brozić. No to i nisu jedini likovi koje tumače – Petrović i Brozić će brzim, vještim i duhovitim transformacijama utjeloviti i čitav niz drugih lica – njihovu djecu, žene, Olegova oca…
Komika predstave proizlazi upravo iz sudara dvaju različitih karaktera i mentaliteta, pa tako i dijametralno suprotnih poimanja očinstva i odgoja djece.
Tako Oleg ima pomalo „znanstveni“ pristup odgajanju, bilježeći pojedinosti pomno u mali notes, a upute za odgoj svoje tinejdžerice našao je i u brojnim knjigama o odgoju koje je pročitao.
Za razliku od njega, Dragan je mnogo prizemljeniji i odgaja svoju djecu „bez uputa“, vodeći se prije svega instinktom. Osim što je otac tinejdžera, Dragan ima još jednog sina, osmogodišnjaka s teškoćama u razvoju.
Glumačke transformacije
U izvrsnim, britkim glumačkim transformacijama David Petrović stavit će se u ulogu žene na porodu, igra Draganova sina koji ovisan o videoigricama satima ne izlazi iz svoje sobe, a tumači i dječaka s posebnim potrebama.
S druge strane, Lino Brozić sjajno se transformira u Olegovu kći kad je bila mala i zapitkuje oca o tome kako nastaju djeca, a zatim i u tinejdžericu te potom Olegova oca, grubijana s cigaretom koji – slušajući Olegovo gostovanje u radijskoj emisiji, uopće ne razumije čime mu se sin bavi.
I dok čekaju ravnatelja škole, koji na kraju uopće neće razgovarati s njima, dvojica muškaraca iznose svoje poglede na razne životne situacije.
U izostanku pravog ravnatelja, obratit će im se onaj virtualni koji će im objasniti da su se Olegova kći i Draganov sin, koji pohađaju istu školu, „susreli“ u virtualnom prostoru kreiravši neprimjereni sadržaj sa seksualnim konotacijama.
I zbog toga su njihovi očevi pozvani kod ravnatelja. Na kraju ova komedija otvara i ozbiljno pitanje (ne)komunikacije današnjih tinejdžera koji se ne sreću uživo, već u virtualnom svijetu.
Predstava „Dječja posla – tate bez uputa“ postavljena je krajnje minimalistički – dvije stolice, stolić i pokoji rekvizit, a glumci su odjeveni u bijele kostime i obuću (autorica kostima i scene je Nisa Hrvatin Petrović). Za glazbu je zaslužan Lino Brozić.