ZAGREB  Suđenje Josipu Perkoviću izaziva u hrvatskoj javnosti puno manji interes nego okolnosti njegovog izručenja Njemačkoj, ali u tom se procesu s vremena na vrijeme dogodi nešto doista zanimljivo. Takvog je karaktera bilo u utorak svjedočenje Rudolfa Wollwertha, nekadašnjeg pripadnika njemačke obavještajne službe BND, koji je govorio o tome kako je Stjepan Đureković radio za njih i to od 1975. do siječnja 1983. Dakle, Đureković, koji je u Njemačku pobjegao 1982., punih je sedam godina kao djelatnik Ine prodavao BND-u informacije i skupo ih naplaćivao, a ta je služba s njim suradnju prekinula šest mjeseci prije nego što likvidiran u brutalnom atentatu.

Čvrsti argumenti

Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo uvjeren je da obrana sada raspolaže čvrstim argumentima u prilog tvrdnji da taj bivši viskopozicionirani dužnosnik Službe državne sigurnosti nije imao nikakve veze s ubojstvom Đurekovića.

– Mi od srpnja prošle godine radimo na tezi da je Đureković likvidiran isključivo zato što je bio špijun BND-a, znači jedne strane obavještajne službe, i u tom je kontekstu Wollwerthov iskaz iznimno važan. On, istina, nije bio u BND-u zadužen za Đurekovića, ali puno zna o njemu. Osim toga, dobio sam na čitanje i BND-ov dosje o Đurekoviću. Na početku su mi u BND-u tvrdili da nikakve dokumente o njemu više nemaju, da su uništeni, no nastavili smo inzistirati na tome, kontaktirali smo čak i ured kancelarke Angele Merkel i na kraju se ispostavilo da dosje ipak još postoji, ispričao nam je jučer Nobilo.

Iz papira o Đurekoviću, kaže, proizlazi da mu je BND isplatio novca u današnjoj protuvrijednosti dva milijuna eura.

– Jasno je iz te cifre da su to bile važne informacije. A to znamo i na osnovi toga što je rekao pukovnik Mile Damjanović, koji je nekad radio u KOS-u. Đureković je dao BND-u planove razmještaja skladišta goriva JNA, kao i vojnih jedinica. Time im je nanio veliku štetu. Kad je KOS imao indicije da je Đureković doušnik BND-a, počeli su to istraživati, a on je, vjerojatno sluteći da mu se nešto sprema, pobjegao u Njemačku. Nikakav kriminal u Ini, nikakav Mika Špiljak, razlog Đurekovićevog odlaska u Njemačku bila je njegova povezanost s BND-om. A to je bio i motiv atentata, uvjeren je Nobilo.

Nalog iz Beograda

Temeljem istraživanja dvojice povjesničara, ističe Nobilo, može se zaključiti da je jugoslavenska tajna policija ubijala samo emigrante koji su se u svojoj borbi koristili nasiljem.

– Nisu dirali ni, primjerice, Jakšu Kušana, urednika utjecajnih novina Nova Hrvatska, ni poznatog Matu Meštrovića. Đureković također nije bio terorist. On je počeo pisati knjige jer je mislio da će na taj način biti zaštićen, mislio je da jugoslavenske službe neće napasti pisca. Ali, oni su ga ipak ubili zato što je bio agent BND-a i ugrozio vojne, odnosno savezne interese. Odluka o ubojstvu donesena je u Beogradu, a u ne u Zagrebu, gdje je u SDS-u radio Perković i bio nadležan za emigrante koji su se služili terorističkim sredstvima, naglašava Nobilo.

To će biti ključni elementi obrane u nastavku sudskog procesa koji je započeo još u listopadu 2014. godine a očekuje se da bi završiti mogao u srpnju.