Država plaća cijenu podstanarskog stana, ali problem je što na tržištu nema stanova za dugoročni najam, kazala je Iva Tukić
povezane vijesti
Predstavnici Građanske inicijative Stanari zajedno iz Splita upozorili su u petak na problem nedostatka stanova za dugoročni najam i smještaj zaštićenih najmoprimaca u tom gradu, te zatražili da pravo na siguran i dostojanstven dom dobije odgovarajuću zaštitu.
Predstavnica zaštićenih najmoprimaca Iva Tukić kazala je na konferenciji za novinare da su u Splitu 44 obitelji uzele naknadu od države za iseljenje iz stana, otprilike u iznosima od 60.000 eura. Dosad je dodijeljeno 58 zamjenskih stanova na Sirobuji, dok je zbog nedostatka stanova još neriješen status 128 obitelji.
“Zaštićeni najmoprimci su domicilni stanovnici Splita. Dugi niz godina imali su dostupno priuštivo stanovanje, imali su dom.
Vlada je donijela zakon koji nije moguće provesti i tako ugrozila njihovo stanovanje. Da pitate vladajuće rekli bi vam da nitko neće na ulicu. To stalno ponavljaju u medijima i na naše upite. Međutim. stvarnost je drugačija”, kazala je Tukić.
Objasnila je kako važeći Zakon o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv RH i odluka Ustavnog suda propisuju da na zahtjev vlasnika stana zaštićeni najmoprimac treba napustit stan u roku od devet mjeseci, što znači da seli iz svog doma u podstanarski stan dok mu država ne osigura zamjenski.
Država plaća cijenu podstanarskog stana, ali problem je što na tržištu nema stanova za dugoročni najam, kazala je Tukić
“Tako se manipulira sa ljudima starije životne dobi, fizički, psihički i financijski. Čekaju dok se ne ugase od umora i poniženja ili se pridruže beskućnicima. Sve se svodi na konstataciju da Hrvatska donosi zakone koji nisu provedivi”, ustvrdila je Tukić.
Dado Lelas iz Udruge MoSt istaknuo da su društvu potrebni različiti oblici organiziranog stanovanja i podrške u stanovanju, za beskućnike, mlade koji izlaze iz alternativne skrbi, žene žrtve obiteljskog nasilja, starije osobe s invaliditetom nakon smrti roditelja.
“Važno je uključiti sve razine politike i staviti brojne prazne nekretnine na raspolaganje za socijalno stanovanje jer ima puno primjera dobre prakse iz Europske unije. Potrebno nam je stanovanje uz podršku za osobe koje izlaze iz zdravstvenih institucija”, istaknuo je Lelas.
Arhitekt i predstavnik mladih Sandi Terzić poručio je kako se priuštivost stanovanja ne smije promatrati isključivo kroz statističke i ekonomske.
Mjere za poticanje kupnje stanova usmjeravaju javna sredstva prema privatnom tržištu, čime se dugoročno pogoršava problem i perpetuira stambena kriza, kazao je i dodao da se dostupno stanovanje mora tretirati kao demografsku mjeru, ljudsko pravo i društveni prioritet, a ne kao tržišni mehanizam.