MATULJI    Većina preostalih plaća za listopad proslijeđena je na račune radnika, ali dio »tibovaca« i dalje ne želi povući svoje ovrhe za tri lanjske plaće. Od njih trideset i šestero, jučer su petorica najavila da će povući zahtjeve sa Fine, ali to ništa značajnije ne mijenja na stvari. Račun tvornice od 9. studenog je u blokadi  i stečaj se, praktički, može otvoriti već danas. U pogonima u Matuljima čeka se stečaj ili čudo.

Nešto se prelomilo 

Oni koji nisu podnijeli zahtjeve za ovrhom logično i naglas pitaju  zašto bi oni radili jednako i uz bok onima koji će dobiti po tri zaostale plaće, a oni samo jednu ili nijednu. Misle da bi u ovoj, kakvoj-takvoj šansi da se zavrti krug koji će ih moguće podignuti s dna svi trebali jednako participirati. 

Ipak, nitko iz te skupine, barem ne oni s kojima smo jučer razgovarali, ne napada  grubljim riječima kolege koji su se odlučili na prisilnu naplatu. Štoviše, zatekli smo ih kako zajedno sjede oko peći, razgovaraju, polemiziraju, ali bez svađa i većih napetosti.

– Što ćemo se svađati kad od svih nas zajedno ne bi istresli ni 50 kuna iz džepova, veli Boris Banković. Čini se kako najbolji »sken« situacije i odnosa u TIBO-u stiže od  predsjednika Radničkog vijeća, Nenada Matkovića.

– Pokušavamo jedni druge uvjeriti da je opcija kojoj smo se priklonili bolja, a istovremeno nitko od nas nije siguran da smo pametno odlučili, niti oni koji ustrajavaju na ovrhama niti mi koji smo voljniji pričekati i vidjeti kuda će nas sve to u skoro vrijeme vodi, kaže Matković. 

Prošli tjedan tri četvrtine radnika izjasnilo se za prekid štrajka, a četrdesetak je u istom »šutu« popustilo i najavilo da će podići ovrhe. Međutim,  nešto se prelomilo i dobar dio njih je odustao.

Gdje im je moral

 Ipak, »tibovci« s kojima smo jučer razgovarali složili su se da je »okidač« bila spoznaja da je direktor Matko Pekić, s dvoje najbližih suradnika, bio prvi koji je u TIBO-u dobio plaću za rujan, a onda 22. prosinca i za listopad. Ne bez cinizma naši su sugovornici konstatirali su da nije isto dočekati blagdane sa gotovo 30.000 kuna, koliko tvrde da iznose dvije direktorske plaće ili radničkih par tisuća koje su odmah »pojeli« neplaćeni računi.

– Dobro je odgovorio jedan naš kolega kad su na skupu pozivali na moral i zajedništvo. Samo ih je upitao gdje je njima moral što je njegova obitelj gladna, prenio je Banković nimalo ugodne situacije.

Prozivanje sindikata 

»Tibovce« žalosti što se pokušava stvoriti slika da će oni biti krivi za stečaj tvornice, a zaboravlja se uloga DUUDI-ja i CERP-a koji su najodgovorniji za loše upravljanje u protekle tri i pol godine i gotovo uništenu perspektivu  tvrtke.  

Matković, bez zadrške, proziva i sindikate.

– Kako su mogli uopće dozvoliti situaciju da radnici ne prime po pet plaća, pa da se tek pokrenu štrajk?! No, naravno, kada ste sindikalni čelnik i na plaći od desetak tisuća kuna, prizma je ponešto drukčija od onih koji nemaju ni za kruh. 

 Mi smo ugroženija kategorija od socijalnih slučajeva jer nemamo pravo ni na kakve vaučere za struju, naknade, socijalne pomoći, nismo oslobođeni ni od čega, obveze i računi samo pristižu i nitko ne pita odakle, ogorčen je Matković. 

Jedan od veterana po stažu  Žarko Jardas, koji je i član NO-a, jučer je konstatirao kako su se u tvornici puno puta uspjeli izvući iz »gabule«, no sumnja da će ovog puta to biti slučaj, kako god da se situacija narednih dana i tjedana posložila.

Priču je zaključio  »tibovac« Miloš Ružić. 

– Dok radim svoj posao i za to dobijam plaću, ja vjerujem svakom. Sada više ne vjerujem ništa i nikome. Tri puta smo mi, radnici pružili ruku i bili izigrani, a sada su nam još i bacili kost da se oko nje potučemo, kazao je Ružić.